Postoji nekoliko jela koja se smatraju klasicima u kuhinji i za koje se smatra da bi ih svaka domaćica/kuharica trebala znati napraviti, a jedno od takvih jela zasigurno je sarma – kraljica zimskog obiteljskog stola. Ja sam dugo dugo bila mišljenja kako pravu i jedinu dobru sarmu zna napraviti samo moja baka i da toj sarmi nema ravne pa se stoga nisam niti potrudila napraviti ju sama. Sve do prošle godine kada sam odlučila razbiti taj mit o sarmi i sama napraviti jednu, jednaku finu kao što je to sarma moje bake. Neću lagati – prvi je pokušaj bio katastrofa! Sarme su mi bile kao nekakvo plutajuće kamenje u prozirnoj juhi koje se pritom još odmatalo iz kupusa i izgledalo Bože me sačuvaj. Recept sam naravno tražila od svoje bake, a njezini recepti idu otprilike ovako: “…pa uzmeš mesa onako da ga bude dosta, pa onda na to šaku-dvije riže, malo luka i jaje i to sve promiješaš i zamotaš” Pa sad vi napravite dobru sarmu?! Nisam se dala pokolebati i te sam zime sarmu radila toliko često da su me moji doma zamolili da ih više ne teroriziram sarmama i kiselim kupusom i da ‘nema veze ako ne znam napravit sarmu’, i da ‘ne mogu svi biti u svemu jednako dobri’… i slično….sve  dok konačno sarma nije ispala dovoljno dobro. Ne kažem da mi sarme svaki put ispadnu idealno – i danas mi se dogodi da budu možda malkice pretvrde ili da mi nisu dovoljno kisele ili začinjene, ali to je manje bitno i ponekad to doista ovisi o mojem raspoloženju u kuhinji. A ni odabir kiselog kupusa i vrste mesa nije zanemariv. Dakle, za sve vas kolebljive – sarma se može naučiti napraviti čak i ako niste mama ili baka Sve je u metodi pokušaja i pogrešaka (a ni dobar recept nije na odmet).

Sarmu danas obožavam raditi a i jesti iz više razloga: kao prvo, ukusna je i volim taj spoj kiselog kupusa i mljevenog mesa, a kao drugo sarma se uvijek kuha u većoj količini pa je tako osiguran ručak za nekoliko dana. Puno je recepata za razne sarme (od jako jušnih do zapečenih) a vjerujem da svaka kuharica ima neki baš svoj recept po kojem ju priprema. Ovo je recept za sarmu na kakvu sam ja najviše navikla i kakvu najčešće spremam – sa puno umaka i tekućine i mi je doma uvijek jedemo žlicom kao jušno jelo uz krumpir pire. Živjela sarma!

Potrebno:

• glavica kiselog kupusa
• 1 kg mljevenog mesa
• 1 luk
• vegeta, sol, papar u zrnu, lovorov list
• žličica mljevene crvene paprike
• šalica riže (na ovu količinu mesa to su doslovce 3 šake riže )
• 1 jaje
• komadić suhog mesa
• češanj češnjaka, 2 žličice mljevene crvene paprike, 3 žlice brašna = za zapršku

Priprema:

1. Sredinu glavice kupusa izdubiti nožem kako bi se listovi mogli lakše odvajati. Ako je kupus jako kiseo potrebno je list po list isprati pod mlazom vode.
2. Rukom umijesiti kompaktnu masu od mesa, riže, začina i jaja.
3. Uzimati dio po dio mesa, oblikovati rukama valjčiće i umotavati u list po list kupusa.
4. Sarmice slagati u dublji lonac jednu do druge. Prekriti sve sa nekoliko preostalih listova kupusa, posipati paprom u zrnu, zaliti vodom da sve bude prekriveno, dodati lovorov list i suho meso pa poklopljeno kuhati na laganoj vatri oko 2 sata. Sarmu povremeno samo prodrmati kako ne bi zagorila. Nikako ne miješati kuhačom!
5. Pod kraj kuhanja doliti zapršku i prokuhati 10-tak minuta.

• Zaprška =  na zagrijano ulje (5-6 žlica) dodati nasjeckan češnjak i crvenu mljevenu papriku a odmah potom i brašno, promiješati i uz miješanje dolijevati vode (oko 3 dl) dok ne postane posve tekuće. Pjenjačom miješati dok ne prokuha i dok se ne počne zgušnjavati.

Dobar tek uz sarmu Vam svima želim!

Recept u slikama:

1. Nina ...

   13. 11. 2010. at 15:50

   Sarmu volim od kad znam za sebe, dugo je ni ja nisam pravila sama jer nije bilo potrebe, no kad sam se konačno odlučila napraviti je imala sam u blizini svojeg tatu koji mi je asistirao a koji zna napraviti savršenu sarmu
   I istina je da za nju teško postoji baš onako recept na mjeru, sve to može onako od oka, jer svako voli drugačije… a najbitnija stvar u svemu je ipak zelje, mi svake godine sami kiselimo zelje i sarma je uvijek odlična
   svaka pohvala za odličan receptić sa slikama
2. Sandra ...

   13. 11. 2010. at 21:03

   Eeee uz asistenciju mahera za sarme bi bilo lakše, imaš pravo
   Kako god bilo, sarmu obožavam. Moji ovdje u Čakovcu su kiselili samo rezani kupus ove godine pa se uskoro spremam napraviti jedan složenac s takvim kupusom, a koji je okusom skoro identičan sarmi. Prefino nešto

   I da, pohvale je uvijek lijepo čuti Hvala Nina!

   pozz
3. Nita ...

   05. 01. 2011. at 11:19

   radila sam za Novu godinu i super je ispala, vaš recept = maminom )
4. Thelma ...

   05. 01. 2011. at 18:18

   Čekamo složenaaac, trala lala laaaa

Komentiraj Cancel reply

Označena polja obavezna *

Ime *

Email *

Web stranica

Upiši znakove *

Komentar

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>