Od kad pamtim za sebe kod nas se doma u Vukovaru jelo grah varivo bez vrhnja, sa dosta crvene mljevene paprike unutra. Uz naravno, nešto fino sušeno, iz pušnice u dvorištu. Ako je sfalilo ‘materijala’ iz pušnice za uz grah onda je baka znala kupiti nekakve kobasice koje sam ja od onda još zamrzila jako, jer bile su grooozne u usporedbi s onim što je visilo u pušnici. Danas, kada sam i sama kuharica, isprobala sam sve varijante kuhanog grah variva pokušavajući doseći to bakino savršenstvo od graha. Ali koliko god se trudila uvijek je moje varivo ispalo sasvim drugačije od njezinog, zašto – neznam. Vjerovatno zbog toga što, kad moja baka daje recept kaže obično ovako: “…– Paa staviš malo ovoga da bude onak, pa posoliš da bude slano, a zgusneš da bude gusto taman!”….i sad ti znaj što je ona mislila 😉 Moram priznati da sam jako dugo bila protiv vrhnja u grahu (potpuno bijeli pretepeni međimurski grah još uvijek ne volim i ne kuham) na veliku žalost svog supruga koji je navikao jesti grah s vrhnjem. No, mislim da sam uspjela pronaći idealnu kombinaciju tog ekstremno pretepenog graha i mog slavonskog graha. Pogledajte kako!

Potrebno:

  • 3 šalice graha (namočiti večer prije) ili 2 konzerve graha
  • 2 mrkvice
  • 1 luk
  • mljevena crvena paprika, vegeta, sol, papar
  • lovorov list
  • 2 žlice kiselog vrhnja
  • 3 žličice brašna
  • sušena svinjska rebrica

Priprema:

  1. Svinjska rebrica kuhati posebno u većoj zdjeli pod poklopcem dok meso na njima ne omekša.
  2. Na ulju popržiti nasjeckani luk i mrkvu, dodati ocijeđeni namočeni grah, (ili onaj iz konzerve) začiniti crvenom paprikom i ostalim začinima pa uz povremeno dolijevanje vode pirjati na tihoj vatri. Dodati i 1-2 lovorova lista za bolju aromu.
  3. Pred kraj kuhanja, kad grah omekša naliti vode do vrha lonca, dosoliti po potrebi, pa kad zavri umiješati brašno razmućeno s malo vode kako bi se varivo zgusnulo.  Kratko prokuhati, pa na samom kraju umiješati vrhnje.
  4. Poslužiti uz narezana rebrica, kruh, zvježi luk ili kiselu papriku iz zimnice.

Dobar tek!

Oznake:

  • Prikaži komentare (2)

  • Kulen

    Mi smo uvijek u grašinu sipali sirće. Nisam mogo zamislit grašinu bez sirćeta. Kasnije sam sazno da se to sipa zato da se manje **** 😉 Bitno je da je kiselo. Vukša mi jedared pokazo kako oni u Đakovu stavljaju kajmak u grašinu. Probo, nije lošo. Al nije to to bez sirćeta.

  • Sandra

    Viš ti to 😉 To je onda stvarno bio neki vukovarski đir s tim octom (sirćetom), jer moja ga je majka (baka) stavljala u puno toga. Varivo od bundeve npr. meni sa vrhnjem nikad ne ispadne tako dobro kao što je njoj ispadalo kad je stavila žlicu dvije octa (sirćeta) 🙂

Vaš e-mail neće biti objavljen. Obavezna polja označena su sa *

Komentar

  • Ime *

  • E-mail *

  • Webstranica

Pročitajte na ReciPeci i …

Šiš ćevapi na jednostavan ReciPeci način

Iako bi šiš ćevapi zbog te male riječice ‘šiš’ koja označava ražnjić mogli biti bilo koji ražnjići odnosno komadići mesa ...

Šumski odresci s njokima od batata

Prilično dug naziv jednog prefinog jela koje je u svojoj naravi sasvim jednostavno i nimalo komplicirano, a onako, tipično međimursko, ...

Rižoto s kozicama – ukusan 30-minutni ručak

Rižoto s kozicama jedno je od onih jela koje vrlo brzo postane omiljeno, bez obzira odluče li ga pripremati zaposleni ...

Ćevapi by Sandra

Nekad davno (dobro, ne baš takoo davno) dok sam bila mlađa ćevapi i pizza su bili moja omiljena jela i ...

Ličke šnicle

Ovo je recept koji je u izvornom obliku moja mama primjenjivala još davno dok sam bila mala. Još od onda ...

Slavonska gibanica

Odabrati božićni menu za nekoga je lako, za nekoga teško no velika većina nas ima neka svoja tradicionalna jela koja ...