Jeste li kad poželjeli pojesti zdravi fast food? Ja jesam, puno puta…Dok sam bila nešto mlađahnije dobi, bila sam lagana ovisnica o fast food-u i rijetko koji zalogaj me mogao oduševiti više od ljubljenog mi hambija iz obližnje hamburgernice 😀 Ma nisu me mogle smesti niti sve one činjenice o tome koliko je to nezdravo, kako u stvari ne znamo što jedemo unutar tog komadića lepinje – okus je bio fenomenalan i to mi je tada bilo jedino bitno. Onda sam jednog dana sasvim slučajno naletila na kebab! I to je bila ljubav na prvi zalogaj..predivno nešto, idealan spoj lijepo zapečenog mesa (baš sve oni fini hrskavo zapečeni skrajci), kremastog umaka s češnjakom i povrća…i sve to u oooogromnoj lepinji. Mnogi su mi rekli da to nema veze s pravim kebabom kakav rade arapi u Njemačkoj kraj baušteli, ali budući da ja drugi nisam probala, meni je taj čakovečki bio super. Nakon tog mog laganog ‘orgijanja’ po fast foodu, uslijedilo je nekoliko godina, pa moje vjenčanje, pa jedno dijete, pa drugo pa treće…a ostalo je povijest, rekli bi neki – postadoh prava mama, žena i kuharica i kao takva zavoljeh i neka druga jela, upoznah i neke druge okuse, mnogo bolje od hambija s početka priče, a svojoj se djeci trudim usaditi ljubav prema uživanju u svakoj vrsti hrane. No, onaj okus kebaba je ostao zarezan negdje valjda u malom mozgu i često ga se sjetim. U zadnje vrijeme pogotovo…onako, ničim izazvana. I onda mi prosvira kroz glavu – pa čeeeeekaj, pa ja to mogu i sama napraviti, jesam ja kuharica ili šta???  I to  ne bilo kakav fast food, nego pravi light zdravi kebab. Nemoguće? Samo gledajte…znam da će me ismijati svi istinski ljubitelji kebaba, znam da će mi reći da je sramotno što ovo jelo nazivam kebabom kad se zna da je kebab orjentalno arapsko jelo koje se spravlja od komadića mesa i to mješavine junetine, ovčetine i janjetine, pečenih na velikoj metalnoj šipki koja se vrti oko grijača (nešto kao neki čudni roštilj) a meso se zatim u slojevima obrezuje i stavlja direktno u lepinju premazanu umakom od jogurta i češnjaka a povrće se dodaje opcionalno. Najčešće je to kupus, i to i crveni i zeleni te rajčica i luk narezan na komadiće. Ali baš me briga. Ovaj kebab koji sam napravila, okusom je bio identičan okusu kebaba iz mog sjećanja, i još malo bolji 😉

Ovaj moj kebab, vas neće baciti u mesodelirij, jer spravlja se od pilećeg bijelog mesa (može li lakše od toga?! ;), umaku je baza kiselo vrhnje sa malo češnjaka i kiselih krastavaca, a od povrća sam izabrala dvije vrste paprike (crvena i zelena) jer su mi baš fine i efektno izgledaju, ljubičasti luk i zelenu salatu kristalku. Umjesto velikih tradicionalnih lepinja, koristila sam male kajzerice koje sam najprije zapekla, pa su ovi mini kebabi bili baš po mjeri za svakoga. Doduše, klinci su frktali nosom kad sam to stavila pred njih, bili su oduševljeni izgledom, ali kad su zagrizli i skontali da unutra nije Mc’nešto, nego pravo meso, osjećali su se prevareno i komentirali da bi bolje bilo da sam kupila gotove pljeskavice i nabacala ih unutra…hmmm reče jednom netko da jabuka ne pada daleko od stabla…eh kako s godinama neke stvari postaju kristalno jasne 😀

I da konačno zaključim nešto pametno i smisleno: ovaj je kebab nešto najbolje što sam skuhala u zadnje vrijeme i mi odrasli smo se doslovce ubili u cijeloj hrpi zdravog fast fooda poslije kojeg je fini hladni gemišt pasao kao naručen 😉  Vjerujem da će velika većina vas biti oduševljena kad ga proba  i zato ne čekajte – jednostavno je, stvarno brzo gotovo a jako jaaaako fino!

Potrebno: (za 9 manjih kebaba)

  • 60-70 dag pilećeg bijelog mesa
  • Za umak: 3-4 žlice kiselog vrhnja (a može i 1 jogurt umjesto toga), 1 kiseli krastavčić, žlica sjeckanog peršina, pola češnja češnjaka, sol
  • polovica crvene i zelene paprike
  • par listova zelene salate kristalke
  • 1 ljubičasti luk (ili obični crveni)
  • pecivo po želji – kajzerice, žemlje, lepinje
  • 10 dag ribanog sira (gouda, tilzit…)
  • vegeta, sol, papar

Priprema:

  1. Meso isjeći na što tanje i što manje trakice. Povegetiti i dobro začiniti paprom pa pržiti na malo ulja u većoj tavi dok se lijepo ne zapeče.
  2. Paprike i salatu nasjeći na uske trakice a luk na kockice.
  3. Za umak pomiješati kiselo vrhnje, sjeckani krastavčić, peršin i zgnječeni češnjak, posoliti po potrebi.
  4. Lepinje ili kajzerice u ovom slučaju, prerezati, kratko (jako kratko) umočiti u vodu u kojoj ste otopili kocku za juhu, pa ih složiti na lim na papir za pečenje i pogurnuti na 10-tak min. u zagrijanu pećnicu na 220ºC da se lijepo zapeku.
  5. Svaku kajzericu premazati sa malo umaka, složiti po njemu pečeno meso, luk, paprike i salatu, posipati sa malo sira, poklopiti drugim dijelom kajzerice i poslužiti vruće.

Dobar tek!

Recept u slikama:

Oznake:

  • Prikaži komentare (1)

  • Roberta

    Ovo mi se čini super. Pravim prvom prilikom, pošto su moji veliki fanovi kebaba.

Vaš e-mail neće biti objavljen. Obavezna polja označena su sa *

Komentar

  • Ime *

  • E-mail *

  • Webstranica

Pročitajte na ReciPeci i …

Slasna pita s šparogama

Šparoge u 7. mjesecu? Moguće? I meni se učinilo ne moguće kada sam u ...

Quiche Lorraine

Ovo bi jelo laičkim riječnikom ustvari bilo pita od jaja,sira i špeka, sa prhkim ...

Palačinke s kakaom i krem punjenjem

Palačinke su vjerovatno najjednostavnije jelo na svijetu na kojemu je većina nas brusila kulinarski ...

Grčka salata sa tjesteninom i piletinom

Grčka salata sa tjesteninom i piletinom odlična je opcija za ručak ili večeru u ...

Zapečena cvjetača

Još od prošlog tjedna sam vam ostala dužna recept za ovaj predivan i jednostavan ...