Zlevanka je tradicionalno jelo Međimurskog kraja koje će vam, ako slučajno svratite u našu najsjeverniju županiju ponuditi u gotovo svim međimurskim restoranima kao desert uz čašu finog bijelog vina. Iako je Međimurje malo, predio je to u kojem se govori s puno različitih dijalekata pa se tako i zlevanka u različitim dijelovima Međimurja različito zove: zljevka, zlevka, zljevanka…Jednostavno je to jelo, koje se ustvari teško može okarakterizirati određenim svojstvom, jer može to biti jednostavni kolač, može biti ukusni doručak ali isto tako i fina topla večera uz čašu mlijeka. U svakom slučaju zlevanka je nešto što jednostavno morate probati. O zlevanki sam čula puno priča, naišla na puno različitih recepata, no nekako mi je najdraža priča moje bake, rođene Međimurke koja kada mi priča o svom djetinjstvu u Martinu na Muri, koje je bilo protkano velikim siromaštvom i neimaštinom u to doba, zlevanku spominje kao najsvjetliji trenutak tih teških dana. Bilo je to doba kada se radilo puno, težački baš i kada je bila prava umjetnost snaći se svaki dan za pošteni obrok za mnogobrojnu familiju, no kravica je u štali uvijek bila, kao i kokice koje su trčkarale po dvorištu i nesle jaja žuta kao sunce, sa mlina bi se donosilo friško mljeveno brašno i to je bilo sasvim dovoljno da se iz kuhinje za tren oka razliježe miris najljepši na svijetu – miris pečene zlevanke! I upravo je u tom činu sadržana sva mudrost međimurske kuhinje – umjetnost stvaranja jednostavnih i konkretnih jela sasvim posebnog okusa od samo nekoliko osnovnih sastojaka. I upravo ta jednostavnost i skromnost je ono što mene oduševljava u toj kuhinji. Zlevanka je dakle jelo koje se priprema od jaja, brašna, mlijeka ili jogurta/vrhnja i šećera uz eventualni dodatak svježeg sira ili pak nekog voća, koje se jednostavno ‘zmućka’, izlije u namašćen lim i ispeče. Može se napraviti od različitih vrsta brašna što joj naravno daje i osobitost. Ova je moja zlevanka jedna tipična međimurska zlevanka, i cilj mi je bio njome razveseliti, u zadnje vrijeme tmurne i bolesne dane moje bake, koja se zlevanki baš obradovala i komentirala da je ‘baš slična zlevanki kakvu je njezina mamica negda radila’ 🙂 Stoga pozivam i vas da napravite jednu svoju zlevanku te bar na taj način, mirisima i okusima zaplovite u Međimurje. Ali oprez! Kada jednom zaplovite, nema vam povratka i zavoljet ćete međimurski način kuhanja zauvijek 😉
- 4 jaja
- 10 dag šećera
- 1 vanilin šećer
- 25 dag pšenične krupice (grisa)
- 2 dl kiselog vrhnja
- 2 dl jogurta
- 25 dag bijelog kravljeg sira
- žličica praška za pecivo
Priprema:
- Pjenjačom izlupati jaja sa šećerom i vanilin šećerom, dodati vrhnje i jogurt pa postepeno umiješati pšeničnu krupicu i prašak za pecivo. Na kraju dodati vilicom zgnječen sir i dobro promiješati.
- U lim obilno premazan maslacom uliti smjesu pa peći na 175ºC 45 minuta.
- Zlevanka će se tijekom pečenja uzdignuti, ili na rubovima ili u sredini, ali neka vas to ne brine jer će se hlađenjem spsutiti i biti u ravnini.
- Poslužiti toplu posipanu šećerom u prahu ili premazanu domaćim pekmezom.
Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):
Prikaži komentare (4)
Zuba
Ovo izgleda odlično i nimalo komplicirano. Baš bih i mogla probati kad zatopli za goste, da imaju što klopati.
Dany
Pravila sam već o drugi put i oduševljena sam. Kolač traje 1 i po dan. Svaka čast na receptu.
Cukrica04
Još sam gore pobacala kupine – ma prefino, jeste da to i nije klasicna zlevanka ovako s vocem, ali recepti se mogu nadopunjavati, je li tako? 😊
Sandra Gašparić
Upravo tako draga Nives 🙂