Krumpir u gaćama

Zamislite slijedeću situaciju:

Hladno jesenje predvečerje, vani na obzoru naziru se obrisi jesenje sumaglice, iz stare peći na drva čuje se pucketanje vatrice koja svojim povremenim narančastim odsjajem ogrne sobu kada se vratašca odškrinu. Prošao je još jedan naporan dan, u nogama osjećate težinu, u rukama trnce a u trbuhu glad koja se polako počinje javljati.Tada se iz pećnice prostorijom počinje razlijegati miris pečenog krumpira od kojega vam nosnice zatitraju a želudac poludi od slatkog iščekivanja finih zalogaja koji će, znate to dobro, uslijediti za koji čas…i tada, trpeza se počinje puniti malo pomalo svim i svačim…krumpir još ne vidite, jer mora biti zamotan u kuhinjsku krpu još neko vrijeme, a kraj njega se već gura nasjeckana slanina, luk narezan na režnjeve se cakli od slatkastog soka koji je pustio od soli…i tada, slijedi fantazija okusa koji se savršeno nadopunjavaju – okus pečenog krumpira koji se, ispod mekane ovojnice, koja se sada lijepo zapekla, sav zarumenio i poprimio neviđeno drugačiji slatkasti okus, preliven sa malo kiselog vrhnja, komadić slanine i luka u isto vrijeme…mmmm

Zar nije dobra maštarija? 😀 Ahh da, nisam vam rekla? Pa ovo nije bila maštarija, već naša jučerašnja večera. I baš sve je istinito osim stare peći na drva, ali ja tu peć i ugođaj koji je ona dočaravala mogu vizualizirati u svojoj glavi svaki put kada pečem krumpir u gaćama ;). Pitate se što je pobogu to? Evo sad ću vam objasniti…

Razmišljala sam prije nego sam počela pisati ovaj post, kako da ga nazovem a da ne ispadnem smiješna. Jer, kome god sam do sada spomenula ovaj naziv za ovo jelo svi su redom umirali od smijanja: “Ma kakav krumpir? U gaćama??? hahahhaha…” i onda sam ja stala objašnjavati kako se to jelo može zvati samo tako i nikako drugačije. Jer, ovo nisu one famozne pole ili police kako ih većina ljudi zove i jede. ‘Pole’ se i zovu ‘pole‘ zato što je to krumpir prepolovljen na pola, a ovo je cijeli krumpir pečen u svojoj ljusci u pećnici. I verujte, nema boljeg jela u prohladno jesensko predvečerje a okus ovako pečenog krumpira nema apsolutno nikakve veze ni sa jednim okusom krumpira na koji god način ga spavljali. Ovo je predivno nešto! Mekano, sočno, pomalo slatkasto….mmmm 🙂 Najbolji dokaz za to su moji klinci koji su ovim krumpirom oduševljeni a inače im krumpir mogu podvaliti jedino kao pommes frittes ili zakukuljen u kakvoj musaki ili gulašu da ga ne skuže.

A krumpir u gaćama ne može ići bez posoljenog luka i nečeg suhog sa strane. Idealno bi bilo uz ovu kombinaciju jesti još domaću dimljenu slaninu (špek)  ali mi je večeras nismo imali pa je dobro došla i kobasica češnjovka. Pitate se možda, ma tko je još vidio jesti takvu ubitačnu kombinaciju za večeru? 😉 Paaa saaad, s obzirom da ovakve večere ne spremam često, povremeno si progledam kroz prste i dozvolim i sebi i djeci takvu kalorijsku bombu u večernjim satima. A jesen i zima su idealni periodi godine za to.

Kako ga napraviti? Ništa lakše – krumpir je potrebno dobro oprati, složiti ga u lim za pečenje ili jednostavno na rešetku pećnice i peći dok se ne porumeni i dok ne postane mekan. To morate probati rukom 😉 Tada ga je potrebno izvaditi u posudu obloženu kuhinjskom krpom, prekriti ga sa svih strana istom i pustiti da odstoji 15-tak minuta. Tijekom tog postupka pečena kožica će se lijepo napuhnuti i nabubriti pa će se lakše oguliti. Ali oprez – guli se samo taj najtanji vanjski sloj ispod kojeg ostaje rumeno pečeni krumpir. Ništa se neće dogoditi ako se kožica ne može oguliti i ako ju pojedete, jer krumpir ste prije oprali a kožica zna lijepo porumeniti pa je baš fina.Odličan je kada ga prelijete sa malo kiselog vrhnja ili pak sa rastopljenom sitninom od čvaraka (to vam je ono sitno što ostane od čvaraka, a tako finoooo).

Zašto krumpir u gaćama? Od kad znam za sebe i od kad pamtim nazive jela kao nešto što determinira ono što jedemo, moja je baka to jelo zvala tako. A ovakvim hladnim periodima godine spremala nam je to vrlo često. Jedina razlika je bila u tome što ga je ona pekla u pećnici peći na drva. Sjećam se kako se mi klinci nismo mogli dočekati da se krumpir ohladi pa smo ga onako prebacivali iz ruke u ruku pokušavajući ga oguliti. Bilo je i opečenih prstića ali sve u svemu, bio je to dobar osjećaj. ‘U gaćama‘ je zato što se peče u ljusci koja eto, u tom slučaju ima funkciju ‘gaća’. Zašto gaća, a ne npr. košulje ili majice ili, šta ja znam, potkošulje možda, stvarno ne znam a nije mi ni baka znala reći kada sam ju pitala. Ja sam sklona vjerovati da je taj naziv jednostavno nekad davno netko bubnuo onako iz rukava za šalu, nekome drugome se to svidjelo i eto ostao je taj naziv do danas. Još je jedna teorija moje bake o porijeklu tog nadasve živopisnog naziva, a to je da je to zbog toga što, nekad davno u kuhinji nije bilo toliko kuhinjskih krpa kao što je to danas slučaj, nego se tada krumpir nakon pečenja umatao u nekakvu pamučnu tkaninu koja je služila samo u tu svrhu, a najčešće su to bile – gaće! Svašta!!! 😀

Nadam se da ćete uživati u ovako pečenom krumpiru jednako jako kao što smo i mi. Stoga, dobar tek Vam svima želim!

Print