Ako vam je slučajno ostala pokoja neizbušena bundeva, jer evo, prošla je i famozna noć vještica i sva ta pompa oko nje i oko ‘ukrašavanja’ bundeva, još nije kasno za napraviti ovaj fini a užasno jednostavan kolač koji će vam zagrijati nepce a možda i hladne prste nakon cjelodnevnog hodanja po groblju na dan svih svetih. Iako, ove je godine u ovom kontinentalnom dijelu neobično toplo tako da smo se po groblju a i po gradu šetkarali u tankim proljetnim jaknama. Sjećam se blagdana Svih svetih iz djetinjstva i sasvim jasno i danas pamtim taj dan kao nešto ‘što se moralo odraditi s roditeljima’ i kao dan kada smo se generalno smrzli, jer najčešće je u to doba bilo i snijega, šetkarajući za mamom i bakom po groblju i čekajući svećenika da dođe na blagoslov dedinog groba. Pa onda još i obilazak grobova svih ostalih poznatih, pa čavrljanje odraslih koji su se eto baš sad sreli tu kraj nečijeg groba nakon što se godinama nisu vidjeli…znalo se to otegnuti po nekoliko sati. Ali, sve je to bilo nekako lakše podnijeti uz činjenicu da nas nakon svega toga čeka nagrada! A nagrada su bili pečeni kesteni ili učešećerene jabuke koji su se uvijek prodavale kraj ograde groblja. Onda bi nam čika kestenjar napunio novinski tuljac vrućim pečenim kestenima, a mi bismo do doma grijali prste na njima i pokušavali iščeprkati pokoji kesten a da se ruke ipak ne isprljaju previše što je naravno bilo neizvedivo, pa bi uvijek uslijedila mamina špotancija oko toga. Jer, kesteni su se kupili da se jedu kada dođemo doma!!! Ehhh kako su ti pečeni kesteni samo mirisaliiii, predivno nešto 🙂
Uglavnom, kesteni, ušećerene jabuke i bundevara ili pečena bundeva su meni oduvijek bili asocijacija na blagdan Svih svetih i na ovaj hladni jesenjski dio godine. Mi ove godine nismo bušili bundeve niti pravili strašila od njih (klinci su trenutno u fazi da se boje svega i svačega pa mi nije ni palo na pamet spominjati ikakve strašne bundeve a kamoli noć vještica kao nešto u čemu bi trebali učestvovati) Ali smo zato ispekli ovu finu savijaču sa bundevom turkinjom i na taj način dali doprinos ovom ‘bundevarskom’ mjesecu 😉 Savijača je jako fina, no rekla bih da je to kolač okusa koji ili obožavate ili mrzite 😉 Ja bundevaru volim baš ovako običnu, bez ikakvih aroma i začina, no puno ljudi u bundevaru dodaje i mljeveni mak ili bijeli kravlji sir. Sve je stvar ukusa, a dodatkom pojedinog sastojka možete napraviti bundevaru baš svojoj mjeri. Probajte, stvarno je jednostavno 😉
Potrebno:
- pakiranje gotovih tankih kora za savijače
- polovica velike bundeve turkinje (ili butternut)
- šećer, vanilin šećer
Priprema:
- Bundevu oguliti i naribati na ribež. Pošećeriti po ukusu. Dodati i vanilin šećer.
- Na svaku koru rasporediti malo nadjeva, saviti rubove pa zarolati u savijaču.
- Sve savijače složiti na papir za pečenje u lim, premazati mekanim maslacem i peći u pećnici na 180℃ oko 25 min (dok bundevara lijepo ne porumeni).
- Toplu, pečenu savijaču posipati kristal šećerom i poslužiti narezanu na komade. Jednako je ukusna topla i hadna.
- Dobar tek!
Recept u slikama:
Prikaži komentare (4)
Jana
ali bez cimeta, nije to to;-)
Sandra
Tko voli nek’ izvoli s cimetom 😀
Janice, ja još uvijek čekam na onu obećanu Međimursku gibanicu 😉
Jana
ups!
ma nikako da spečem nekaj takvog… uglavnom vrtim klipiće i palačinke
Mirjana
Bundevara je najdrazi kolac mog djetinjstva, njom je moja pokojna baka Janja najprije “zarazila” snahu (moju mamu), a poslije i mene. Bila sam zagrebacko dijete koje je jedva cekalo da pocnu skolski praznici i da odem u najljepse slavonsko selo: Posavske Podgajce (kraj Zupanje). Ako je baka radila bundevaru, ja sam “specijalnom kasikom”, nesto tupljom od obicnih zlica, “grecala” u rezance stijenke te zlatno-zute bundeve koje je baka stavljala kao filu.Obozavala sam ju i vrucu, i mlaku, i hladnu. Lijepo od vas da ste objavili ovaj recept! Pozdrav iz Njemacke, Mirjana