Dunav, slanina, krumpir…

Ako se ikad odlučite ljetovati na Dunavu budite spremni na nekoliko stvari: pijeska ćete imati baš posvud i nećete ga se tako lako riješiti, uživati ćete u opojnom mirisu te divne rijeke a nećete moći dokučiti zašto je tome tako i biti ćete gladni jako, jaaakooo. A kad se na Dunavu ogladni, onda vam to izgleda otprilike ovako: nakon što se pojedu zalihe sendviča iz prijenosnih frižidera koje su vrijedne mame i bake marljivo pripremile za ‘zlu ne trebalo’ i kada se potamane sve zalihe čipsa i štapića, poželjet ćete nešto konkretno. Kruha, masti i paradajza je dobra opcija, jer osim što je relativno jeftino, daje snagu i osvježava. No, na Dunavu je, naravno uz ribu, krumpir namirnica No. 1! Zašto? Pa zato što se, kao prvo lako transportira (vreća preko ramena i ajmo!), dugo traje a da se ne pokvari a može se pripremiti na milijun načina. Ako ga već ne odlučite ispeći u talandari na ulju, onda su vam ovi punjeni krumpiri koje predlažem prava stvar. No, opet, što bi bio krumpir bez slanine?! Mogao bi proći, da, ali to ne bi bilo to. Domaća suha slanina ovom krumpiru daje potrebnu sočnost i baš poseban tek. Pa kada se ta ista slanina nareže na malo deblje komade, nabode na ražnjeve i na tihoj vatrici u dobrom društvu i uz čašu dobrog vina fino ispeče, tako fino da izvana bude urnebesno hrskava a iznutra fino slana, svakim zalogajem postajete svjesni koliko ste sretni i kako je baš taj trenutak koji tada živite poseban i neponovljiv, a ni ne slutite da sve to u stvari radi Dunav svojom nevidljivom silom i energijom koja vam se polako uvlači pod kožu, jednako polako kao što i on sam teče, tiho i neprimjetno. Ustvari, ja sam uvjerenja da svatko mora imati svoj komadić Dunava jednom negdje, radi svoje vlastiti sreće i spokoja, ako ne u stvarnosti onda bar u imaginarnom djeliću skrivenog kutka vlastite misli, jer ako nešto donosi smirenje, onda je to on, jedan jedini i neponovljivi – Dunav 🙂

A sad o krumpirima sa žara sasvim konkretno. Dakle, ako se odlučite za ovakvu krumpirsku avanturu bit će vam potrebno slijedeće:

• krumpiri (baš nepredvidljivo skroz 😀 )
• oveći komad domaće suhe slanine
• maslac (ako imate – ok, ako ne – nema veze)
• vegeta, sol, papar
• dosta drva za dobar žar i alu folija

Priprema:

1. Krumpire oprati (dunavskom vodom naravno!) Ako su veći, prepoloviti po dužini na pole.
2. Svaki krumpir zarezati oštrim nožem na nekoliko mjesta skoro do kraja pa u te otvore nagurati tanko narezanu slaninu. Sve skupa premazati maslacem, zamotati u dupli komad alu folije.
3. Naložiti veeeeeliku vatru tako da bude puno dobrog žara nakon vatre. Ovo je jako bitno jer se krumpiri moraju peći isključivo na žaru a ne na vatri jer će inače izgoriti izvana a iznutra biti sirovi. Ovako zamotane krumpire nabacati na žar, zatrpati ih žarom i dok se laganu peku (30 min) slušati kako cvrče, pijuckati neko dobro vino i pričati neke dobre priče 🙂
4. Pečene krumpire izvaditi iz žara, pažljivo otvoriti foliju i navaliti na fini dunavski obrok. Naravno uz pečenu slaninu koju ste ispekli na ražnju 😉

Dobar tek!

Doživljaj u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

Print