Pečeni picek s hajdinskom kašom

Iako je prošlo dosta vremena od tada, još uvijek se živo sjećam odlazaka u Međimurje k tetama na ferije. Budući da u to doba nismo dolazili često, bila je to prilika za domaćine da se pokažu u najboljem svjetlu i da nas ugoste kraljevski. A kada druželjubivi Međimurci ugošćuju nekoga, onda su vam to pravi mali svati i velike fešte od jela. Najčešći takav meni za goste bio je: meso s tiblice sa slaninama kao predjelo, pečena raca ili picek s hajdinskom kašom kao glavno jelo i međimurska gibanica ili štrukli za desert. A tek večeraaaa 🙂 Za večeru su se obavezno morale poslužiti domaće ćurke uz koje se uvijek našao kakav restani kalampirček ili pak dinstana kisela repa ili zelje. Što su to ćurke pitate se možda? Ne, ne radi se o purici iliti ćurki nego o tradicionalnoj domaćoj međimurskoj kobasici – krvavici koja se radi od kuhanih obarina, kuhane hajdinske kaše i krvi, i tada su to crne ćurke, a mogu se napraviti i u bijeloj varijanti bez krvi i tada su to bijele ćurke. Sastav ovih čudnih kobasica baš i ne obećava na prvu, no radi se o doista finom gastronomskom doživljaju koji kada se pripremi na dobar način (najbolje su zapečene u pećnici sa finom hrskavom koricom koja puca na dodir vilice) daje neponovljiv okus. Ma, ćurke su jednostavno nešto što morate probati bar jednom u životu, ako ne doma u svojoj kuhinji, onda obavezno jednom prilikom kada se zaletite do Međimurja u nekom od Međimurskih rustikalnih restorančića. Pogledajte slobodno OVDJE što vidjeti i obići kada dođete u Međimurje 😉

Uhh, miris pečenih ćurki me je potpuno smeo i odvukao u neka druga razmišljanja pa sam gotovo zaboravila da je ovo post o hajdinskoj kaši – neobičnoj namirnici, u ostatku Hrvatske nepravedno zapostavljenoj, malih piramidalnih oblika smeđe boje. Radi se o namirnici koja je izuzetno zdrava – hajdinska (heljdina) kaša (heljda) ima iznimno visoku biološku vrijednost i iskoristivost bjelančevina. Organizam može iskoristiti čak 74% bjelančevina iz heljde, a ima naročito visok sadržaj lizina koji je vrlo bitan za iskoristivost i pretvorbu bjelančevina. I ono što je još zanimljivo je to da je ovo namirnica koja ne sadrži gluten pa je pogodna i za osobe koje boluju od celijakije. Iskoristiti se može na više načina: kao varivo, kao juha, kao punjenje raznom povrću u vegetarijanskoj kuhinji, kao brašno u kruhu, njokima ili žgancima, kao punjenje ćurki ili pak kao prilog nekom mesnom jelu. Upravo za ovu zadnju varijantu vam danas donosim recept i nadam se da ćete uživati u ovom jelu jednako kao što smo i mi. Dobar tek!

Potrebno:

• pečeni picek
• 20 dag hajdinske kaše
• 1 luk
• malo domaćega špeka
• 1 dl slatkog bijelog vina
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Piceka ispeći! To znate, kaj ne? 😉
2. Kašu dobro oprati, isprati u cjediljki pa ju kuhati u većoj količini posoljene vode u koju treba dodati list lovora. Kaša prilikom kuhanja jako nabubri pa je potrebno provjeriti da li ima dovoljno tekućine. Ako nema, doliti još malo. Kaša je kuhana nakon 30-tak minuta. Provjerite slobodno kušanjem da li je dovoljno mekana.
3. Na malo ulja pržiti sitno sjeckani špek i luk, dodati ocijeđenu kašu, začiniti po ukusu, doliti vino pa pirjati dok vino ne ispari. Na kraju kašu zaliti masnoćom od pečenja piceka i dobro promiješati.
4. Poslužiti uz pečenog piceka ili patku te puno zelene salate kristalke. Čaša finog bijelog vina savršeno će se uklopiti i upotpuniti ručak. Ako vas muči koje vino izabrati uz ovakvo jelo, skoknite klikom OVDJE i naučite ponešto o Međimurskim vinima i tradiciji.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

Print