Evo kako sam i obećala u postu od prije par dana dok sam pacala meso, slijedi kratak opis pečenja roštilja od ovog vikenda uz sličice.
Dan je bio predivan, sunčan; Glavni likovi: striček Jura i ekipa, mi i naša ekipa; Mjesto radnje: Selnica, gorice; Kratak opis: provesti se što bolje i uživati na svježem zraku u šumi; Što je pisac htio reći: ništa, osim da smo se predobro proveli a najeli još bolje 🙂
Pretpostavljam kako ne postoji netko tko ne zna peći roštilj ( ili bar misli da zna ;)) pa se oko roštiljanja nema šta puno mudrovati i ne treba nikakav poseban recept za roštilj. Mnogi će reći da je za dobar roštilj najbolje i najbitnije dobro društvo i neće puno pogriješiti oko toga. Jer kad je atmosfera dobra i kad se svi zabavljaju, sve drugo, pa tako i jelo puno bolje prija. Vjerovatno svima, osim onome tko peče roštilj i priprema meso. Moram priznati da je naš striček Jura odradio dobar posao i da je stvarno bilo fino. Ali, nije to tako jednostavno kako se čini: treba napraviti dobar žar, treba znati pripremiti marinadu i kako dobro napacati meso (to je bio moj posao), treba meso za vrijeme pečenja na vrijeme okretati i premazivati marinadom kako ne bi bilo suho, i uz sve to odolijevati naletima dima i topline od roštilja ( i naravno djece koja su uvijek znatiželjna i motaju se baš tamo pod nogama gdje ne bi trebala 😉 )
Na našoj se prvosvibanjskoj trpezi tako našla pečena svinjska vratina, bodljikave hrenovke (recept možete pronaći ovdje) i debrecinke, pečena piletina i pečeni marinirani šampinjoni. Mljaccc…Eto zašto volim proljeće! – ovakvih sunčanih toplih dana će biti sve više, a s njima i ovakvih dobrih druženja u prirodi. Jedva čekam…a vi? 😉
Prikaži komentare (2)
striček Jura
Na slici izgleda fino.:-)
Još da ste imali finoga ajvara (made by Sandra & Co), zadovoljstvo bi bilo kompletno!!!!
😉
Sandra
hehehe…Da, na slici izgleda fino baš kao što je i bilo … baš nekako sa sjetom gledam te fotke 😉 E stvarno, kako sam na ajvar zaboravila…moram uskoro objaviti i recept za to!