Pečeni krumpir je prilog o kojem se nema što puno napisati. Jer doista, nema jednostavnije stvari nego ispeći krumpir. Kao prilog ga često spremam u svojoj kuhinji razlika je jedino da li ga pripremim kao pommes frittes ili ga pečem u pećnici. Dok sam bila klinka nisam voljela jesti krumpir pečen u pećnici jer se uvijek pekao u puno ulja, pečenjem bi postao gnjecav i onako ‘mlohav’ i sve samo ne fini. Da ne govorim koliko sam mrzila ribati i prati tepsiju nakon toga ako je bio moj red za pranje suđa 😉 Zato sam danas, kada sam i sama kuharica doskočila tome i to tako da krumpir pečem na papiru za pečenje – jednostavno ga narežem na četvrtine ili manje komade, povegetim ili posolim, pokapam sa sasvim malo ulja i rasporedim u veliki lim na papir za pečenje. Na taj način krumpir ne upije puno ulja, ne liijepi se, okusom ostaje vjeran sebi i lijepo se zapeče i bude hruskav. A najbolje od svega što lim uopće ne morate prati a kamoli ribati nakon toga! Samo ga obrišete krpom i gotovo – sve ostane na papiru za pečenje.
Budući sam neki dan naletila na mladi krumpir na odjelu povrća, danas je na repertoaru uz fine pohance bio pečeni mladi krumpir iz pećnice. Mladi krumpir je najbolji tako pečen, bez puno ulja. Još ako je dobra sorta krumpira, ja ga volim jesti i samoga, samo sa zelenom salatom. Mada, teško je danas nabaviti onakav mladi krumpir kakav je nekad bio u našim vrtovima: mali, sitni okrugli plodovi koji su bili toliko slatki i ukusni kada bi se ispekli u pećnici, a mogli su se oguliti samo trljanjem kožice rukama. Što sitniji – to bolji 😉 Danas je mladi krumpir i izgledom i okusom identičan starom krumpiru i svaki put se razočaram kada ga kupim jer očekujem onaj okus iz djetinjstva, a toga na žalost više nema. Naši baka i deda imaju svoj vrt i pokušavaju svake godine dobiti takav mladi krumpir ali bezuzpješno – jednostavno je valjda već samo sjeme stubokom promjenjeno. Eeeh, da sam bar bila kuharica nekad davno 🙂
Više o krumpiru i ostalom povrću možete pročitati ovdje…
Prikaži komentare (0)