Domaće tanke kore za savijaču

Iako mi kuhanje i muvanje po kuhinji pričinja veliko zadovoljstvo te bih bez razmišljanja mogla reći kako nema tog postupka ili jela kojeg bih se ustručavala probati napraviti, postoje određene stvari koje godinama već ignoriram, bez nekog velikog opravdanog razloga. Priprema domaćih kora za pite/savijače je jedan od takvih poslova. Iako sam godinama bila svjesna kako su pite i bureki sa domaćim korama nebo-zemlja razlika od onih koje se naprave sa kupovnim korama za savijače, jednostavno mi je bilo lakše otići do dućana ili pijace po pakiranje gotovih kora. No, nedavno sam tako ničim izazvana konačno odlučila napraviti svoje prve tanke kore. Pristupih tom poslu s određenom dozom opreza, jer naslušah se do sada priča i priča o tome kako te kore ne zna svatko napraviti, kako je to komplicirano, kako ‘treba znaaaaatiiii to vrtititiiii’ i utanjiti kako spada, naslušah se i cijele hrpe savjeta o tome što staviti u tijesto: ulje – malo ili puno, svinjska mast – cijela hrpa ili žlica, ocat – da ili ne, voda – topla ili hladna..i tako, bilo bi toga još podosta za nabrojiti. No, kako sam ja jedna prilično tvrdoglava glava i uvijek ću nešto (ma ne nešto nego baš sve 🙂 ) napraviti po svome baš u inat svima, tako sam i recept za svoje kore smućkala sama baš po nekom svojem nahođenju i znate što – ispalo je super! I zato, ako ste ikad pomislili da ne možete ili ne znate napraviti domaće tijesto za savijače, jako ste se prevarili. Jer ovo je nešto doista jednostavno, vidjet ćete u opisu postupka. Jer, što je najgore što se može dogoditi ako ne uspijete? Upropastiti ćete nekoliko kuna za brašno, par kapi ulja, octa i vode (dobro i malo svojih živaca ali to je zanemarivo) i to je sve. Kad se skulirate, za par dana ili tjedana pokušat ćete ponovo i možda uspjeti. A rezultat doista može biti fenomenalan. Kore punjene krumpirom i lukom pretvaraju se u prefinu mirisnu pitu krumpirušu, punjene mesom pretvaraju se u očaravajuće fini domaći burek s mesom, punjene s jabukama ili sirom pretvaraju se u fantastičan desert, mogućnosti je onoliko koliko je vaših želja i ideja. Evo recepta i postupka (a i par fotkica gotove krumpiruše 😉 ):

Potrebno:

• 60 dag glatkog brašna (i još 5-6 žlica brašna za posipavanje dok se mijesi)
• 4 dl tople vode
• 5 žlica ulja
• 3 žličice soli
• 2 žlice octa (jabučnog ili alkoholnog)

Priprema:

1. U većoj posudi pomiješati brašno i sol pa uz postepeno dodavanje vode, ulja i octa mikserom sa nastavkom za tijesta (ili onim sa spiralama) umijesiti tijesto dok ne postane koliko-toliko kompaktna masa. Tada ga nastaviti mijesti rukom uz posipavanje sa nekoliko žlica brašna. Prebaciti ga tada na radnu površinu pa ga još jednom dobro izmijesiti. Ovo je postupak jako bitan, tijesto se mora dobro izraditi i biti potpuno glatko i zato neka potraje bar 10 minuta, ako možete i koju minuticu više! Da, može biti naporno ako niste u formi za tijesta, ali mislite o tome kako je to dobro za vaše bicepse pa ćete biti zgodni i fit nakon toga 😉 Tako umiješeno tijesto premažite uljem i pokriveno prozirnom folijom ostavite da odstoji na sobnoj temperaturi oko 30 minuta. Ocat je ovdje bitan jer će od njega tijesto biti dovoljno žilavo da ne puca prilikom razvlačenja.
2. Za to vrijeme možete se odmoriti, popiti kakvu kavicu ili što već i usput pripremiti nadjev za svoju pitu. Da li će to biti ribane jabuke, sir pomiješan s jajem i šećerom ili krumpir sa lukom ovisi o vama i o tme što vam se jede 😉
3. Kada je tijesto odstajalo, preko stola stavite čisti platneni stoljnjak jer na njemu ćete razvlačiti kore. Posipajte ga brašnom, istresite tijesto na njega pa ga podijelite na 4 dijela. Od svakog dijela napravite glatku lopticu, premažite svaku uljem pa počnite sa razvlačanjem prve kore.
4. Stavite loptu na sredinu stolnjaka, pospite brašnom pa valjkom razvaljajte tijesto što tanje možete. Tada ga dobro nauljite tako da rukama dobro premažete cijelu površinu tijesta, oprezno podvucite ruke ispod tijesta i podignite ga gornjom stranom dlanova i polako zavrtite. Ne morate sad vrtiti kao kakav pizza majstor deset krugova u zraku. Dovoljno je da se tijesto lagano ovjesi preko ruku pa ga spustite na stol. Ponovite to još nekoliko puta. Na taj način ćete postići da se kora utanji u sredini. Kada procjenite da je dovoljno tanka i da će puknuti ako je još jednom podignete, premažite je na stolu još jednom dobrim slojem ulja pa ju počnite lagano prstima razvlačiti prema vanjskim rubovima. Što je više uspijete razvući, to bolje. Ako se dogodi da pukne negdje samo je pažljivo ‘zakrpajte’ i nastavite dalje. Zakrpe se neće vidjeti kada pita bude pečena 😉 Dajte si truda oko ovoga koliko god vam se činilo da dugo traje. Ovaj dio razvlačenja prstima mora ići malo po malo sa svake strane kako bi kora bila ravnomjerno tanka.
5. Kada je kora razvučena rasporedite nadjev uz rub pa uz pomoć stolnjaka zarolajte prema sredini. U ovisnosti o tome koliko debele roladice želite, toliko puta ju narolajte, pri vrhu oštrim nožem prerežite i posnovite postupak sa nadjevom dok se ne potroši cijela kora.
6. Isti postupak ponovite sa preostalim tijestom. Pite složite u lim na papir za pečenje, poprskajte uljem i stavite peći u pećnicu na 200ºC oko 35 minuta. 10 minuta prije kraja pečenje pitu (ukoliko je slana) prelijte sa 2 dl ključale vode u koju ste umiješali žličicu vegete i malo ulja pa zapecite do kraja.

I to je to 🙂 Nadam se da vas nisam obeshrabrila sa ovoliko teksta i da ćete doista pokušati napraviti svoju pitu. Vjerujte okus je feeeeenomenalaaaan!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

Print