Stres na kraju školske godine

Ivan je bio pod stalnim stresom zbog slabih ocjena, a roditelji su mislili kako je Ivan postao lijen i neposlušan dječak. Najveća frustracija su mu bile negativne ocjene. Poseban stres je doživio od nastavnika koji su mu prijetili da će ići na popravni ispit.Pozvala sam njegove roditelje u školu. Pokušali smo zajedno pomoći Ivanu, vratiti samopouzdanje i sigurnost, a roditeljima objasniti da je njihovo dijete pod stalnim stresom od neuspjeha u školi.

Kao i kod odraslih, i kod djece neki stresovi uobičajeni su dio svakodnevnog života. Tako i kraj školske godine može za dijete predstavljati opterećenje, pritisak, uznemirenost, zabrinutost. Svi ti znakovi koje opažamo pokazuju nam da su djeca pod stresom. Bilo da su učenici trećeg, petog ili osmog razreda, djeca se brinu zbog ispitivanja, količine gradiva, dobivenih ocjena, reakcija roditelja, te mogu osjećati uzbuđenje, uznemirenost, tjeskobu i strah vezane za školsku situaciju intenzivnije nego tijekom cijele godine.

Dijete treba potporu

Iako je stres dio odrastanja, o njemu valja voditi računa uvijek, a ne samo sada kad je najizraženiji. Ponekad je blaga uznemirenost, manji stres prije važnog ispita ili neke nove situacije potreban kako bi iz postojeće situacije dijete došlo do novih spoznaja. Manje intenzivan stres je obično prisutan i u procesu učenja svake nove vještine i u sličnim situacijama. Takva blaga uznemirenost koja pokreće dijete može biti iskorištena za dodatno motiviranje i predviđanje novih postignuća. Međutim, kod svake intenzivnije uznemirenosti, osobito ako su one česte, može doći do problema kod djeteta. Zato dijete treba podršku. Ako pomognemo djetetu da se učinkovito suočava sa stresom, ono svaki put kad savlada situaciju, uči važne emocionalne vještine i postaje snažnije i spremnije za takve buduće situacije. Djeci je važna pomoć i obiteljske i školske sredine. Najvažnije je da roditelji i obitelj te nastavnici čuju djecu i imaju razumijevanja za to stresno razdoblje u njihovim životima, da im budu na raspolaganju, da razgovaraju s njima, da podnose njihove sitne nepodopštine, da im budu podrška i ohrabruju ih, da budu pozitivni te im pomognu u razmišljanju i planiranju, organizaciji obveza, traženju optimalnog rješenja…

Slobodno vrijeme za opuštanje

Previše stresa je nezdravo, a djeca nemaju dovoljno psiholoških i tjelesnih sposobnosti za nošenje s kumulativnim pritiskom. Izloženošću prevelikom stresu, pritiscima i radu bez odmora, mogu postati neučinkoviti i doživjeti neuspjeh. Također, izloženost prevelikom i nakupljenom stresu rizična je za njihovo zdravlje. Stoga je važno da djeca, osobito sada kad se pritisak čini jačim nego inače, imaju vremena za opuštanje i budu smirena te da znaju kako je i slobodno vrijeme, vrijeme provedeno s prijateljima i u aktivnostima koje ih vesele i u kojima imaju osjećaj zadovoljstva, postignuća i ponosa, izuzetno važno. Djeci je važno da ih okolina vidi kao djecu, a ne samo kao učenike. Obitelj je ta koja najbolje poznaje dijete te mu može pomoći i usmjeriti ga na ono što ga inače opušta i pomaže mu u napetim, teškim i stresnim situacijama, kao i pri otkrivanju novih mehanizama i načina suočavanja s kriznim i stresnim razdobljima u životu. Kad dijete traži pomoć u planiranju, važno je da se ne planira za njega nego s njim i da mu pritom dajemo podršku u postavljanju stvarnih ciljeva i očekivanja. Nerealni ciljevi i prevelika iščekivanja pojačavaju stanje stresa kod djeteta. Iako govorimo o pritiscima na kraju školske godine, sada osobito valja voditi računa o djeci koja su u proteklom razdoblju imala i drugih stresnih i traumatskih događaja u obitelji ili širem okruženju. Oni, zbog ovih otežavajućih okolnosti trebaju i više podrške. Svako dijete treba podršku. Djeca koja žive u okolini punoj ljubavi i razumijevanja razvijaju strategije suočavanja i postaju otpornija na stres.

Prijetnje ne ispravljaju jedinice

Roditelji trebaju tijekom cijele školske godine zajedno sa svojim djetetom voditi brigu o domaćim zadaćama, dobivenim ocjenama i mogućim problemima. Uglavnom djeca s poteškoćama u učenju i njihovi roditelji dolaze na informacije i traže pomoć na kraju školske godine.

Što učiniti u posljednjih pet minuta? Budući da je dijete i samo frustrirano svojim neuspjehom (pa čak i ako je posljedica lijenosti), kazne i predbacivanja neće biti od velike pomoći. Prije svega, treba mu razumijevanje, potpora i pomoć, pogotovo ako lošu ocjenu ima iz predmeta koji mu nikako ne ide. Za instrukcije najvjerojatnije nema vremena, osim nekoliko konzultativnih sastanaka sa stručnjakom za određeni predmet, koji će djetetu objasniti ono što mu iz gradiva uopće nije jasno.

ŠTO MOGU UČINITI RODITELJI?

Od roditelja se ne može očekivati da jedan ili više predmeta u potpunosti rade s djetetom, ali itekako mogu pomoći u organizaciji i usvajanju novoga, efikasnijeg načina učenja.

• Najprije smirite atmosferu u kući i uvjerite dijete da još nije sve izgubljeno.
• Provjerite ima li lošu ocjenu tijekom cijele godine (pa će za ispravljanje morati naučiti cijelo gradivo) ili ju je dobilo u drugom polugodištu.
• Pomognite djetetu da rasporedi gradivo na manje cjeline, koje će prolaziti svakoga dana.
• Neka uči samo ili, još bolje, s prijateljicom ili prijateljem koji ima bolju ocjenu. Svake večeri ispitajte ga što je toga dana naučilo. Tako će se dijete samo uvjeriti kako napreduje, steći volju i samopouzdanje, a to je za ispravljanje loših ocjena i u vremenskoj stisci najvažnije.
• Požali li vam se dijete da ima lošu ocjenu zato što ga profesor ne voli ili je prestrog, nije naodmet porazgovarati o tome s razrednikom ili predmetnim učiteljem. Tako ćete barem saznati što određeni nastavnik očekuje od učenika i moći sugerirati djetetu da pripazi na to dok uči.
• Čak i ako do kraja školske godine ne uspije ispraviti lošu ocjenu, ne treba to shvaćati kao kraj svijeta, nego se odmah ozbiljno pripremati za popravni ispit. Za predmete kao što su matematika i strani jezici dobro je, ako to ikako možete, djetetu priuštiti instrukcije.

Nadamo se da će Ivan s početka priče i njegovi roditelji mnogo naučiti te da će im ovo iskustvo pomoći u svladavanju mogućih poteškoća u sljedećoj školskoj godini. Želimo im uspješniji rad nakon čega će doći i bolje ocjene.