Podrumski uštipci

Zašto se ovo jelo zove Uštipci nitko ne zna, pa tako ni ja. A priča o njima seže u moje rano djetinjstvo. Moji su prijatelji iz ulice imali baku koju smo svi zvali majka. Bila je to stara žena uvijek u crnom, sa crnom maramom, porijeklom iz Hercegovine. E, ta nas je baka znala često pozvati u kuću da se najedemo nakon trčanja po ulici, a ispekla bi u svojoj ljetnoj kuhinjici uštipke slične ovima, koje je ona zvala Hercegovački uštipci. Bila sam premala tada da bi mi uopće palo na pamet pitati nekoga kako se to peče i zašto se zove Uštipak! Jer nije to uštipak kakav danas smatramo uštipkom (od dizanog tijesta slično krafnama) nego je to bilo  tijesto bez kvasca, bez jaja i bez mlijeka. Ustvari su to bile male slane palačinke, pod jezikom nekako gumaste i fino rastezljive, ali to je tako pasalo pojesti u ljetno popodne u hladu ispod krošnje velike stare višnje.

Ovi moji uštipci imaju malo kraću povijest. Podrumski se zovu zato što je ideja za pečenje pala u podrumu, u Vukovaru za vrijeme rata. Ne želim sad pisati o tome, jer tužna je to tromjesečna priča za koju svi znamo kako je završila, a kojoj sam eto, i ja svjedočila. Uglavnom, u sveopćoj neimaštini bilo čega za jelo, jednog su mi dana pali na pamet uštipci stare majke. I bila je to odlična ideja, jer tada smo u podrumu imali još jedino brašno i nešto malo soli. Voda je bila prokuhana kišnica. Pekla sam ove uštipke svaki dan za jedan obrok i bili su prava poslastica. A bilo ih je i podosta, pa smo se mogli i najesti. Naveče bi znali kartati Sedmica, a pobjednik je za nagradu dobio preostali uštipak od ručka 😉 Lijepa su to sjećanja na jedno tužno vrijeme kada čovjeku ne preostane ništa drugo nego tražiti nešto pozitivno u svakom trenutku i kada vam se čak i obični uštipci čine kao gozba :).

Večeras sam ih pekla svojima za večeru, i uvijek se svakim zalogajem prisjetim tih ‘Vukovarskih podrumskih dana’. Moji su ih klinci smazali s guštom, i ovo je sasvim dobra alternativa već dosadnim palačinkama koje znam peći skoro svaki drugi dan za večeru.  Ne postoji ništa jednostavnije za ispeći od ovoga. Pogledajte zašto 😉

Potrebno:

  • brašno
  • voda
  • sol
  • ulje za pečenje

Priprema:

  1. U posudi pjenjačom miješati brašno uz postepeno ulijevanje vode. Posoliti po želji. Vode treba doliti toliko da tijesto bude dosta gušće od onog za palačinke. Nećete puno pogriješiti ako bude rijeđe ili gušće. O tome jedino ovisi da li će se razliti u krug kao obična palačinka ili će biti onako manji i deblji kako ih izlijete u tavu.
  2. Zaimačom izlijevati u tavu na zagrijano vruće ulje tijesto u obliku polumjeseca. Ako imate manju tavu to će vam biti oko dva uštipka po tavi. Pržiti prvo s jedne strane, a potom sa druge.
  3. Pečene uštipke ocijediti na papirnom ubrusu.

Mogu se jesti bez ičega, a izvrsno pašu uz jogurt. Također se mogu premazati pekmezom ili bijelim kravljim sirom ili čime god što vam padne na pamet.

Dobar tek!

Recept u slikama:

Oznake:

  • Prikaži komentare (16)

  • tanja

    moja baka Dana ti ovo zove Kigana 🙂
    svaki doručak tamo na ferju.. ali sa šećerom 🙂
    finoooo…
    pozz

  • Grandmother Superior

    Mi se i u podrumu bolje hranimo od Dalmoša! Samo – trebala si to nazvat Uštipci a la Voja Šljivančanin.

  • Sandra

    hehe 😛

  • Sandra

    😀 pozz

  • Danijela

    Moja mama često radi uštipke. Mogu se jesti s marmeladom, sirom, pršutom…..najfiniji su od domaćeg crnog brašna.

  • Sandra

    Baš tako, mogu se jesti i u slanoj i u slatkoj varijanti. Ja ih nisam probala raditi sa crnim brašnom, a kakvo je brašno bilo u podrumu dok sam ih pekla stvarno ne znam jer uz svjetlost svijeća teško je procijeniti neke stvari i tada nam je bilo bitno da pojedemo bilo što. U svakom slučaju, ja uštipke baš volim 🙂

  • Thelma

    Svi recepti koji nose sječanja, uspomene, emocije…. unaprijed ih volim…

  • Nina

    Moja svekrva također ima svoje Podrumske uštipke koje su jeli za vrijeme rata,samo što se njeni prave sa tijestom od krompira.Baš ih je pravila neki dan,zbog mene,jer su stalno pričali da im je to bila jedina hrana,ali smo ih jele samo ja i kćer,ona i muž nisu htjeli ni probati:((Kažu da im je bilo dosta u ona tri mjeseca u podrumu 🙁

  • Sandra

    Ma vjerujem, grozna su bila ta 3 mjeseca podruma, ali mene uz puno ružnih sjećanja i teško proživljenih trenutaka za to doba veže i puno dobrih uspomena…druženja sa ljudima u podrumu, zajedničke igre, puno smijeha i dobrih viceva, puno svega onoga što se u klasičnoj svakodnevici danas zaboravlja a što je u stvari najbitnije: činjenica da smo živi i zdravi i da imamo jedni druge… Ja ove svoje podrumske uštipke znam dosta često ispeći svojima doma umjesto palačinki 🙂 Mi smo u podrumu krumpira imali u tragovima pa su zato valjda ispali ovako ‘sirotinjski’ 😉
    Lijep pozdrav cijeloj familiji iz Vukovara!

  • Nina

    Istina,danas svi samo jure,žure,i nemaju vremena za ništa,samo kukaju i svi se zatvaraju sa svojim problemima…Čak i na kavi se nitko ne smije,već su svi tmurni i ljuti…Trebamo se veseliti životu,jer uz smijeh i šalu,i problemi izgledaju manji 😉 Pozdrav i tebi i tvojoj “družini” iz Vukovara ;))

  • maja

    Fino fino 🙂 ovako slično i mi u Hercegovini pravimo.ovo se na mom jelovniku nađe tjedno barem jedanput.kod nas u Herc.je običaj da se po ovim uštipcima ništa ne maže(marmelada itd) već se jedu sa mezom(pršut,mladi sir ,slani sir,sir iz mjeha,slanina ili ti panceta).a za vjenčanja krštenja se obavezno nalazi na stolovima kao predjelo uz pršut :))) pozz

  • maja

    I da,zovu se jednostavno-Uštipci(krofne,peksimeti,prevrte,kajgana ,to je nešto sasvim drugo,a uštipci su uštipci) :))

  • nataša

    super, bas se veselim, ja sam radila isti Rezept samo Sam jos stavila, vrhnje.i jaje
    Super :)))))….

  • Suzana

    Zao mi je zbog svega sto ste vi i vasi sugradjani propatili u Vukovaru tokom rata i sto mi vasi susedi nismo mogli da zaustavimo zlo svojim protestima u Beogradu. Nadam se da ćete smoći snage da nam oprostite iako vam lično nismo naneli zlo. I nadam se da ćete jednom zaceliti rane i otvoriti vaše srce za nove prijatelje i iz Srbije. Divim se vasoj volji da negativno pretvorite u pozitivno i sto nesebicno delite vaše uspomene i recept.

  • Marija

    Dobro je pamtiti dobro, čak i iz takvih vremena, to daje snagu… Mogu li se raditi i s kukuruznim brašnom? Hvala na receptu, lijep pozdrav:)

  • Sandra Gašparić

    Neće to biti to sa kukuruznim brašnom 😉

  • Odgovori

Vaš e-mail neće biti objavljen. Obavezna polja označena su sa *

Komentar

  • Ime *

  • E-mail *

  • Webstranica


Pročitajte na ReciPeci i …

Kuhana piletina s umakom od hrena i rajčice

Pileća juha jedna je od najdražih juha mojoj djeci i obično je kuham nedjeljom ...

Prhki keksi sa pistacijama i mandarinom

U želji da se ovogodišnji božićni kolači dodatno zašarene i zazelene, nastali su ovi ...

Kivi kocke

U ovo zimsko doba kada izbor svježeg voća baš i nije velik, treba se ...

Štrudla sa bundevom, jabukama i keksom

Ne bi jesen bila jesen da se bar jednom ne nepravi bundevara ili savijača ...

Pita sa višnjama za sve romantičare (i one koji to nisu)

Pita sa višnjama jednostavno je neodoljiva slastica koju možete poželjeti u bilo koje doba ...