Mađarica

Kada su kolači u pitanju postoje određene vrste koje su doista svojevrsni klasici  i za koje postoji uvriježeno mišljenje da bi ih svaka domaćica trebala bar jednom napraviti i znati raditi. Ma da, dobro je znati da postoje i te vrste, možda je dobro i znati pripremiti takve kolače te znati nešto o njima, no što ako postoje kolači koje jednostavno ne volite a spadaju u tu skupinu? E takav je slučaj samnom i mađaricom. Ne volimo se nikako, dapače mrzimo se i taj je sukob došao do te mjere da sam je izbacila iz svoje kuhinje potpuno i to već odavno 😉 Ne znam reći od kud točno ta moja odbojnost prema Mađarici koja je u biti fini kolač, no dobar dio toga se veže za činjenicu da se mađarica nekad davno dok sam bila mala pekla prilično često kod nas doma. Ma šta prilično, pekla se turbo prečesto! I ne samo ona, nego i sve te druge obične pite, gibanice i gužvare.Bit će da se u meni već tada potajno budio budući recipeci duh koji je naslućivao da ima i nešto bolje od toga 😀 No, kako je moj recipeci duh odastao jelte (bar bi trebao biti odrastao al’ dobro, to je tema za neku drugu raspravu) odlučila sam mađaricu dati šansu. I tako sam uz pomoć moje drage majke nedavno napravila svoju prvu mađaricu u životu. Petljancija je to, mislila sam u početku, jer ima tu hrpa tih prhkih kora za ispeći, pa ta krema za koju je potrebno napraviti karamel pa…no ispostavilo se da je mađarica sve samo ne komplicirana  i da je u biti najobičnija pita za koju je potrebno odvojiti jednako puno/malo vremena za pripremu kao i za bilo koji drugi kolač.

Recept je u svom izvornom obliku iz mamine bilježnice objavljen ovdje, pa ga prenosim u cijelosti jer mijenjala nisam ništa.

Zaboravila sam vam reći što me još posebno ljuti kod ove mađarice: to što mora odstajati bar dva dana da bi se lijepo rezala i da bi bila meka i podatna, a ja kad nešto napravim moram probati odmaaaaah! I tako, mađarica je ispala super, okus dobar, za one koji vole takve kolače čak fenomenalan i što drugo reći nego, Jó étvágyat! (slabo divanim mađarski, ali ovo znači ‘dobar tek!’ 🙂 )

Potrebno:

Za prhke kore:

• 30 dag brašna
• 1/2 male žličice praška za pecivo
• 10 dag margarina
• 1 jaje
• 10 dag šećera
• 3 žlice kiselog vrhnja

Za kremu:

• 20 dag šećera
• 1/2l mlijeka
• 6 dag brašna
• 15 dag margarina
• 1 žlica kakaa
• 10 dag šećera u prahu

I još: čokoladna glazura

Priprema:

1. Za kore od navedenih sastojaka umijesiti tijeto. Podijeliti tijesto na 4 loptice, ostaviti ih u hladnjaku jedno 1/2 sata pa ga nakon toga razvaljati tanko na veličinu obrnute strane lima za pečenje. Ovo ćete najlakše napraviti tako da izrežete prvo papir za pečenje u obliku lima pa na njemu razvaljate tijesto. Tako ćete biti sigurni da ste ga razvaljali na pravu veličinu a i bit će vam lakše prenijeti ga na lim za pečenje. Nakon što ste ga razvaljali, a uz pomoć papira premijestiti koru na obrnutu stranu lima koji prethodno treba dobro namastiti margarinom. Peći u zagrijanoj pečnici na 180ºC 10 min.Kora ne smije potamniti nego treba ostati žuta i zato budite oprezni da vam ne izgori i provjeravajte koru bez obzira na ovo navedeno vrijeme pečenja. Sve zavisi kakvu pećnicu imate a ovim korama doista ne treba dugo da se ispeku. Na isti način ispeći preostale 3 kore. Lim ne morate više mastiti.
2. Pečene kore iskrenuti pažljivo (jako su lomljive) na podlogu i ohladiti ih.
3. Za kremu šećer pržiti na laganoj vatri dok se ne otopi do tamnožute jantarne boje. Tada taj karamel zaliti sa 2,5 dlmlijeka i kuhati dok se sve ne otopi. Kada zavrije, ukuhati brašno koje ste prethodno izardili pjenjačom sa preostalih 2,5 dl mlijeka koje ste prethodno odvojili. Kuhati uz miješanje dok se ne zgusne. U hladno dodati margarin prethodno izrađen sa šećerom u prahu i kakaom.
4. Premazivati kore nadjevom i na kraju staviti čokoladnu glazuru na način koji vam najbolje odgovara.
5. Dobar tek! (još jednom 😉 )

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom)::

Print