Kroketi

Ja sam inače počela kuhati vrlo rano, još negdje oko osmog razreda. Mama mi je znala napisati na papir detaljna upustva, a tu je bila i susjeda za priskočiti u pomoć. Uvijek nas je bilo dosta za stolom, a pogotovo ljeti kad bi bili uvijek neki gosti za večeru. Kad sam krenula na fakultet bilo mi je neobično hraniti se u menzi, pa sam nastavila sa kuhanjem. Inače mi je bio problem kuhati samo za sebe, što je posebno veselilo moje kolege iz rodnog kraja, i ne volim jesti sama. Eto tako smo zajedno se družili i hranili, a kad bi nekad napravila i kolač bilo bi još veselije ;-). Nismo imali neke velike financijske mogućnosti, pa je to iziskivalo dosta mašte u pripremi. I prije, a pogotovo tada nisam voljela bacati hranu. Tako je i ostalo dan danas, pa ako ostane pire krumpira ( a napravim ga namjerno više) pravim sutra krokete, njoke ili knedle.

Danas sam pravila krokete.
Recept nema neke posebne mjere i dosta je toga “otprilike”.

Priprema bi išla ovako nekako:

1. U pire krumpir dodamo jaje, sol i malo ulja izmiješamo, pa dodajemo brašna po potrebi da se ne lijepi tijesto.
2. Izvaljamo komad po komad u tanji valjak i sjeckamo na veličinu prsta.
3. Pržimo u dubokom ulju kao pomfit.

Dobri su kao prilog uz puno jela. Ako krokete ovako malo ukrasite i dekorativno složite na tanjur napravili ste jelo zanimljivo i privlačno djeci 😉  Andrija i Marta su ih jeli uz pljeskavicu sa majonezom i kečapom (oni to zovu kečeza), a dida je to jeo sa pilećim paprikašem od jučer ;-).

Dobar tek želi Vam Lili!

Recept u slikama:

Print