Jednom davno, dok sam još sa obitelji živjela u progonstvu nakon rata, sa nama je u istom kućanstvu jedan period živjela jedna draga obitelj iz Dervente. Iako je kuhinju i taj kulinarski dio u svojim rukama držala moja baka, gospođa Razija iz Dervente je ponekad znala skuhati nešto autohtono bosansko, za promjenu. I bile su to jako dobrodošle promjene i svima su nam se svidjele. Neopisiv je gušt bio gledati ju kako razvlači velike kore za pite s takvom lakoćom i kako ih puni raznim nadjevima. Nikada prije, a ni poslije nisam jela tako ukusan burek s mesom ili pitu krumpirušu i zeljanicu. Kako smo od bake opet donijeli svježe ubrano mlado zelje, odlučila sma ga ovaj put ne zamrznuti nego pripremiti na način kako ga još nisam nikad slagala – kao pitu zeljanicu. Domaće kore sa savijače nisam nikad pokušala doma sama napraviti, a kako je ovih dana nesnosno vruće i nemam baš volje za takve egzibicije 😉 Mada sam od nekoliko žena koje to rade same čula da to stvarno nije problem i da je gotovo za čas. Ovaj put nisam željela riskirati s tim pa sam napravila pite sa kupovnim tankim korama za savijače. Dobra je to opcija za pripremu takvih jela, jer su gotova za čas i nema puno petljancije sa takvim ručkom, iako je okus pite s domaćim korama nenadmašiv i puno bolji. Ali, tko kaže da ovakva jela mogu pripremiti samo vrhunski znalci i iskusni kuhari 😉 Ja sam uvijek za opciju – sve se može, samo je potrebna ideja 🙂
Pitu krumpirušu često radim i jednostavno je obožavam. Ponekad u nju ubacim mljeveno meso i jednako je ukusna. Moji ukućani i nisu baš oduševljeni s tim i pojedu je onako, tek toliko da meni udovolje i uvijek kada pripremam to za ručak, napravim još nešto dodatno i za njih. Ovaj put je to bila gusta juha od tikvica i reš pečeni špek na naglo. Uz zeljanicu i krumpirušu, odlična kombinacija.
Pita zeljanica i pita krumpiruša
Potrebno:
- 1 pakiranje gotovih kora za savijače
- 1 manja glavica kupusa
- 3 luka
- 1 kg krumpira
- kocka za juhu, vegeta, sol, papar
Priprema:
Pita zeljanica:
- Na malo ulja pržiti nasjeckan luk dok ne požuti, pa na njega istresti narezano zelje. Ako je zelje jako mlado nije ga potrebno blanširati prije.
- Začiniti vegetom (soli) i paprom pa pirjati dok zelje ne omekša. Eventualno dodati malo vode (oko 2 dl) pa propirjati do kraja.
- Tim nadjevom puniti kore, zarolati ih u savijaču i slagati u namašćen lim za pečenje.
Pita krumpiruša:
- Krumpir oguliti i naribati na ribež.
- 2 luka također naribati na ribež.
- Pomiješati i dobro začiniti krumpir i luk, vegetom, soli i paprom, pa tim nadjevom puniti kore, zarolati ih i slagati u lim za pečenje.
Izrada:
- Gotove savijače premazati sa malo otopljenog maslaca i peći na 180℃ oko 20 min.
- U međuvremenu u manjem loncu zavriti 2,5 vode sa pola kocke za juhu (za preljev pite)
- Nakon 20-tak minuta izvaditi savijače iz pećnice i preliti ih kuhanim preljevom. Vratiti u pećnicu i ispeći do kraja (još nekih 15-tak minuta) dok ne dobije lijepu zlaćanu koricu.
- Savijače zapečene s ovim preljevom su jaaaako ukusne i sočne iznutra a krckave izvana.
Pite su ukusne i ako ih poslužite same, bez priloga, ali uz njih paše i pečeni špek na naglo ili npr. carsko meso.
Dobar tek!
Recept u slikama:
Prikaži komentare (7)
Jana
Kad Djonijeva baka radi zeljove štrukle nadjev bude smeđ – što će reći ‘ubije zelje’, ali te štrukle su fineee, masneee i papreneee 😉
Jana
P.S. i može i bez tete vegete…
Sandra
Je je, i ja sam čula te priče o maaasnim i paprenim zeljanicama 😉 Ove moje su više light varijanta pite 🙂
Sandra
Naravno da može bez vegete! Pa ja u svakom receptu navedem kao začine vegetu, sol i papar baš zbog toga jer su ljudi različiti i svako kuha prema svojim navikama i željama, pa u ovisnosti od toga u jela stavlja vegetu ili sol. Ja osobno sam navikla na vegetu i koristim ju u skoro u svim jelima. Kome to smeta, naravno da umjesto vegete može u jelo ubaciti sol!
zvezdica zaspanka
Evo pravila sam pitu zeljanicu,i ekstra je.Pravila sam je i prije ali moj suprug se oduševio,rekao je da mi tako dobro nije dugo uspjela.hvala…
Miki
Oprostite, koji kupus stavite?
admin
Obično stavim onaj koji mi dođe pod ruku u trgovini 😉 Najbolje bi bilo da je uvijek sa mladim kupusom jer on ima baš finu slatkastu notu no u nedostatku takvog, dobro dođe bilo koji..samo da je zeleni.