Prije nekog vremena odlučila sam oživiti dječju sobu, koja je do tada bila obična bijela. Prvo sam malo prošvrljala po netu da dobijem bar neku ideju za to, nagledala se svega i svačega i odlučila probati sama.
Razgovarala sam prije svega s djecom što bi oni željeli, kakve boje bi htjeli i uopće što bi željeli na zidovima. E tu je tek bilo idejaaaa…..od toga da: Matko: ‘…hoću crni zid po mogućnosti s mrtvačkim glavama jer to je baš kuuuul’, pa onda Bruno: ‘…hoću da sve bude narančasto i hoću vlak, i avione, i ptice i aute i…..’, pa Magdalena: ‘…hoću ljubičaste zvjezdice i ljubičaste cvjetove i ljubičaste…’ :))) E, onda su se na kraju posvađali jer se nisu mogli odlučiti čija je ideja bolja. Shvatila sam da od generalnog dogovora s njima ništa neće biti, pa sam krenula u akciju sama. Hmmm, udovoljiti svima a da i sama ne budem razočarana…koji zadataaaaak!
Puna entuzijazma i volje krenuh u dućan po potrebno. A tamoooo, šumaaaa svegaa. Ljubazni gospon u dućanu mi se samo smješkao kad sam mu rekla što sve trebam i na kraju me prepustio tumaranju između polica s bojama.
Kupih dakle slijedeće:
- veliku kantu unutrašnje bijele boje za zidove (Jupol trend …blaa nešto)
- male bočice za miješanje boje Dipi color i to: plavu, ljubičastu, zelenu, žutu, crvenu
- nekoliko kistova raznih veličina
- pik trake u količini dovoljnoj da obljepim oveći stadion
- zaštitne najlone (koji su se pokazali jaaako korisnim)
One debele valjke sam posudila od našega djeda, kao i dodatne kantice za miješanje boje.
Djecu sam ranom zorom spakirala u službu baki (bogu hvala na bakama), muža na posao i krenula u akciju. Razmaknula sam sve što se dalo razmaknuti, sve prekrila najlonima i novinama. Prvo sam pofarbala stropne dijelove. S obzirom da imam stan u potkrovlju, trebalo mi je dosta vremena da sve kosine obljepim i odijelim pik trakom kako se rubovi ne bi doticali.
Onda sam krenula na miješanje boje. A miješala sam onako, ‘odokativno’, malo ovoga, pa malo onogaaa i takooo. Krenulo je. Kad sam vidjela kako mi dobro ide i kako su rezultati sve bolji svakim potezom kista postajala sam sve više oduševljenija učinjenim. Glavna zamisao mi je bila napraviti živopisnu livadu sa morskom obalom pokraj. I nije bilo teško!
Matkov dio koji je trebao biti crni, učinila sam morem. Prvo plavom bojom podloga, pa onda tamnije plavom manjom četkom sam nacrtala valove. Odmah do njega sam zelenom bojom nastavila bojati livadu u obliku brdašaca.
Bruno je dobio svoj narančasti dio preko cijelog jednog zida, kao i narančaste zvjezdice iznad kreveta, a Magdalena je dobila svoj lila dio sa šarenim zvjezdicama. Gornji dio zidova sam zamislila kao nebo sa oblacima, suncem i zvjezdicama. To sam riješila svjetloplavom nijansom boje. A oblake i sunce sam nacrtala manjim kistom 
nerazrijeđenom Dipi bojom. Za zvjezdice sam imala malu pomoć svog supruga koji mi je nabavio već perforirane predloške na samoljepljivoj foliji, koje sam onda pojedinačno odljepljivala i preko njih farbala malim kistom da bi dobila
otiske zvjezdica i mjeseca. Ostatke tih zvjedica klinci su naknadno polijepili po ormaru i ispalo je sasvim lijepo.
Naknadno nam je tata u svojoj firmi isprintao na samoljepljivu foliju prekrasne šarene slike slike Winnie the Pooha i sl. pa smo i to polijepili po zidovima.
Od samoljepljive šarene folije sam izrezala vlakić i zalijepila ga na brdo, kao i avion koji je doletio na nebo 😉 U jednom sam dućanu pronašla samoljepljive aplikacije u obliku cvjetića i raznih životinja, pa sam i to polijepila na zid. To se međutim pokazalo pogrešnim, jer su moji klinci to sve drugi dan uredno poskidali dolje, jer im je bilo ‘…baaaaaš tako lijepooo za igrati se’ 😉
Čišćenje je potrajalo, ali se isplatilo. Bila sam zadovoljna rezultatom! A djeca??? Oni su bili presretni! Puno im je ljepše igrati se na tepihu pod suncem na livadi a prije spavanja brojati zvjezdice! 😀
Prikaži komentare (0)