Djeca i učenje

Tko je odgovoran za pisanje domaćih zadaća?

Marko je učenik šestog razreda i već drugu godinu ima probleme sa slabijim ocjenama iz matematike, hrvatskog jezika i engleskog. Roditelji su nezadovoljni Markovim neuspjehom te uzroke pripisuju školi, lošim prijateljima… Možda su zaboravili koliko su se angažirali na početku prvog razreda, a sada su samo promatrači i kritičari i očekuju da Marko može sve sam. Po potrebi Marka pošalju na instrukcije vjerujući da će one riješiti sve probleme.

Čest uzrok neslaganja i sukoba roditelja i djece je upravo pisanje domaćih zadaća. Svaki se roditelj barem jednom zapitao treba li uopće pomagati djetetu oko pisanja zadaće. Djetetu kojemu je to potrebno svakako treba pomoći u pisanju domaćih zadaća. To nikako ne znači da zadaću treba napisati umjesto njega, jer će dijete to shvatiti kao vlastitu nesposobnost, a i teško će shvatiti da je to njegova obveza koju mora redovito i kvalitetno izvršavati.

Praksa i život pokazuju sljedeće:

Roditelji se maksimalno angažiraju oko svoje djece na početku njihova školovanja, posebno u prva četiri razreda osnovne škole. Vode veliku brigu oko dolaska i odlaska u školu, te ih jako zanima napredovanje njihove djece, što se vidi kroz informacije i dolaske na roditeljske sastanke. Veliku brigu vode oko pisanja domaćih zadaća i ispunjavanja ostalih školskih obveza.

Često se roditelji rado i dobrovoljno angažiraju u zajedničkim aktivnostima u razredu svoga djeteta i različitim projektima u školi. U ovom se periodu djeca često oslanjaju na pomoć svojih roditelja, pa ponekad dobivene ocjene nisu odraz objektivnog znanja i zalaganja djeteta.

Kako je dijete starije, angažman roditelja je manji, jer roditelj se umorio i na drugoj strani očekuje da je njegovo dijete odgovornije i samostalnije.

Očekivanja roditelja su primjerena i objektivna, no to nije uvijek tako. Ako dijete nije usvojilo vještine samostalnog rješavanja školskih i domaćih zadaća, vrlo brzo zaostaje za drugom djecom, samo je frustrirano lošijim ocjenama. Roditelji u ovom razdoblju šalju svoju djecu na instrukcije i očekuju lagan i brz uspjeh.

SAVJETI ZA RODITELJE

• Kod djeteta pokušajte razvijati odgovornost za izvršavanje svojih obveza. Vi mu trebate samo pomoći, a ne izvršavati ih umjesto njega.
• Djetetu objasnite ono što mu nije jasno, ukazujte mu na pogreške koje radi i potičite ga da ih samo ispravi.
• Ne treba neprekidno sjediti uz dijete dok piše zadaću. Važno je da dijete zna da ste mu na raspolaganju i da vam se može obratiti za pomoć, pitajući vas sve što mu nije jasno.

Ponekad je djetetu potrebno samo pregledati zadaću kako bi bilo sigurno da je dobro izvršilo svoje obveze. Nemojte mu se nametati u zadacima u kojima mu to nije potrebno. Za vrijeme učenja smanjite mogućnosti skretanja pažnje. Dok dijete piše zadaću ili dok uči, ugasite televizor i radio. Djetetov stol neka bude uredan i čist. Također bi bilo dobro da dijete obavi sve druge poslove prije pisanja zadaće, kako ne bi na njih mislilo. Dobro je dogovoriti se sa djetetom na početku školske godine kada će se pisati domaća zadaća (po dolasku iz škole, nakon ručka, nakon odmora, nakon igre…), kako bi se kasnije izbjegli nesporazumi. Da bi dijete kvalitetno radilo domaću zadaću ili učilo, mora se dobro odmoriti i dobro se osjećati. Ako je dijete žalosno ili ljuto došlo iz škole, prvo popričajte s njim i pomozite mu da se oslobodi neugodnih osjećaja te onda inzistirajte da se prihvati posla. Također dopustite djetetu da se odmori jer odmoran mozak bolje i brže razumije, a umorno tijelo ometa mozak u njegovu radu.

Često roditelji govore nastavnicima kako djeca mnogo vremena provode u svojoj sobi učeći, te da ništa kod kuće ne moraju raditi (što je potpuno pogrešno), a ipak nisu obje strane zadovoljne pokazanim znanjem i dobivenim ocjenama. Osim pitanja koja se roditeljima nameću oko pisanja zadaća, sigurno se pitaju i kako da djeca u učenju budu djelotvorna, a pritom se osjećaju dobro.

POKUŠAJTE SLJEDEĆE:

• Djeca trebaju uvijek sjediti na istom mjestu. Dobro je planirati učenje uvijek u isto vrijeme u danu, kako bi ostalo dovoljno vremena i za igru i odmor. Mjesto na kojemu dijete uči i piše zadaću neka bude osvijetljeno i prostrano.
• Za vrijeme učenja potrebno je osigurati mir i tišinu.
• Na zid pored radnog stola možete djetetu staviti ploču na koju će dijete lijepiti razne papiriće i podsjetnike.
• Dobro je djetetu objasniti što se točno očekuje od njega u vezi s učenjem.
• Bilo bi korisno djetetu objasniti zašto je učenje važno i korisno za njega.
• Potaknite dijete da pita sve što mu nije jasno, jer je najteže učiti bez razumijevanja.
• Važno je naučiti dijete da procijeni što je bitno, kako bi moglo kratko ponoviti sažetak učinjenog.
• Nikada nemojte umjesto djeteta pročitati lekciju, zapisati sažetak i dati mu da nauči.
• Najdragocjeniji dio procesa učenja je upravo navedeni rad na razumijevanju gradiva i odvajanju bitnog od nebitnog.
• Objasnite djetetu kako je naučeno u početku potrebno ponavljati, kako bi se što duže zadržalo u pamćenju. Stalno je potrebno samoispitivanje, a najviše se isplati pravilo aktivnog učenja – učenja s prepričavanjem gradiva svojim riječima.
• Omogućite djetetu da uči i izvan kuće u knjižnici, u igraonici, u crkvi, na sportskim terenima.
• Pohvalite svaki djetetov uspjeh i dalje ulažite napor i motivirajte dijete u otkrivanju novih znanja.

NIKADA NEMOJTE UMJESTO DJETETA PROČITATI LEKCIJU, ZAPISATI SAŽETAK I DATI MU DA NAUČI!

Ne zaboravite da djeca uče imitiranjem važnih ljudi, najčešće roditelja. Promatrajući vas, dijete uči cijeniti i što raditi. Zato ako roditelji čitaju, igraju edukativne igre, vrednuju znanje, vjerojatno će i djeca učiniti isto.

Dragi roditelji, najvažnije što možete dati svojoj djeci jest ljubav i vrijeme. Tako ćete najbolje upoznavati svoje dijete i njegove sposobnosti, vještine koje su mu potrebne u procesu odrastanja i ulaska u svijet znanja.

Nadam se da će Marko ispuniti i svoja i roditeljska očekivanja.