Večer prije Nikolinja, 5.12. kod nas je doma jedna od uzbudljivijih večeri  u godini. Jer, iduće jutro u očišćenim i pripremljenim žizmicama Sveti bi Nikola mogao ostaviti pokoji darak, puno slatkiša a možda i nešto ‘konkretnije’ kako bi moj Matko rekao. Iako je djeci totalna enigma kako taj Sveti Nikola dolazi u stan i puni čizmice a da ga mi ne čujemo, svake se godine ponovno raduju tom činu, s velikim marom glancaju svoje čizmice i s nestrpljenjem očekuju nikolinjsko jutro. Jer, ‘dobro se dobrim vraća’, dobro su naučili tu lekciju pa su obično na taj dan urnebesno poslušni i dobri a sve u želji da budu još bolji i da dobiju što punije čizmice 😉 Kako postaju veći, sve ih više stvari zanima i pitanja su im sve smislenija i sasvim na mjestu pa je tako neizostavno pitanje o tome “Kako to Sv. Nikola dođe?” i “Da li to stvarno on dođe?”, “Postoji li krampus i koja mu je funkcija?”,  “Hoće li Nikola morati provaliti u stan ako zaključamo vrata?” i sl. Odgovore na takva pitanja nije uvijek lako dati, a sve u strahu da ne rasplinem tu predivnu čaroliju u koju djeca još uvijek vjeruju iako i sami već pomalo uviđaju da to nema nekog smisla niti podrške u realnom vremenu. Moj načešći odgovor na sva ta pitanja (a slično je sa djedom Mrazom) a i jedini na koji nema puno replika jeste da je sve to jedna predivna čarolija, a s obzirom da je čarolija, nikada nitko nije vidio kako se to doista dogodilo pa nitko niti ne može znati. Čarolije su takve: svjetlucave, predivne, magične i omogućavaju nam da se nadamo nečemu  lijepom. Naravno da veća djeca ne vjeruju više ni u čaroliju, ali vidim po svom Matku (9) da, iako je svjestan da je sve to samo iluzija koju održavamo zbog njih, podjednako silno se raduje svemu tome. Obično mi nekoliko dana prije pošalje jedan ‘hint’ da bi bilo dobro da mu Nikola ili djed Mraz donese ‘to i to’ a to se može kupiti ‘tamo i tamo’ 😉

Teško je odrediti kada je najbolje razdoblje za iskren odgovor djeci o takvim pitanjima. Osobno sam mišljenja da bi tu ‘čaroliju’ Svetog Nikole i djeda Mraza trebalo održati u dječjim srcima što duže. Jer, tako je kratak taj period u kojem djeca vjeruju u vile i čarobnjake a tako ih je predivno gledati kako odrastaju u tom uvjerenju da na svijetu ima puno dobrote i milosti da bi jednostavno bio grijeh zaustaviti ih u tomu. Pa čitav život je još pred njima tijekom kojeg će imati vremena shvatiti kako doista funkcioniraju stvari, ali sada dok su djeca, trebalo bi im što duže omogućiti da budu baš to – bezbrižna razigrana djeca koja vjeruju u čuda!

A tko je uopće Sveti Nikola?

Možda ste znali a možda i ne da je prema srednjoeuropskoj tradiciji Adventski lik Svetog Nikole  plemeniti starac i Božji čovjek koji na glavi nosi mitru, biskupsku kapu, te ima moć vidjeti u dubinu čovjeka, otkriti njegove muke i brige i podariti mu utjehu i pomoć. Povijest o njemu zna vrlo malo, ali zato o njemu postoje mnoge predivne legende.

Predaja kaže kako je Sveti Nikola svetac koji dolazi iz Male Azije. Rođen je u gradu Patari u 3. st. Prije Krista. Njegovi roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu. Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se mogle udati. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivanjem. Prema drugoj, oživio je troje djece i tako postao zaštitnikom najmlađih. Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao – time je postao i zaštitnikom mornara i putnika.

Rano mu umiru roditelji i Nikola nasljeđuje imetak koji je iz ljubavi prema ljudima podijelio siromasima. Tako Nikola postaje i zaštitnikom siromašnih. Odlazi u školu za svećenike u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Nikola postaje svećenik i nakon stričeve smrti odlazi u Palestinu gdje živi pobožnim i samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i postao novi biskup. Od tada se potpuno posvećuje molitvi, pomaganju siromašnima i širenju vjere.

Uvijek se borio protive nepravde i za ljubav prema bližnjem. Iscrpljen pokorom i dobroćinstvom umire 6. prosinca 327. godine. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje je proglašen svetim. Nakon što mu je ondje krajem 11 stoljeća podignuta crkva, počelo se širiti njegovo štovanje, koje traje do današnjih dana.

Stoga, ako već niste, pomozite djeci uglancati čizmice, dok bezbrižno snivaju napunite ih slatkišima i uljepšajte im Nikolinjsko jutro koje tako vjerno iščekuju te postanite i sami dio ove praznične čarolije.

Vaša Sandra

Oznake:

  • Prikaži komentare (0)

  • Odgovori

Vaš e-mail neće biti objavljen. Obavezna polja označena su sa *

Komentar

  • Ime *

  • E-mail *

  • Webstranica


Pročitajte na ReciPeci i …

Razmjena i nabavka školskih udžbenika za školsku godinu 2010/2011.

Školska godina je završila,  klinci su svoje odradili, neki više neki manje uspješno 😉 ...

Jesenska zabava

Nakon dugo vremena danas sam sa svojom djecom izašla u šetnju i jednostavno ne ...

Novogodišnji zadaci za djecu

Moja je prijateljica Snježana sa blogazlatna-djeca.blogspot.comopet bila vrijedna ovih praznika te napravila i pronašla ...

Adventski kalendar

Advent evo samo što nije počeo i svi smo doma pomalo uzbuđeni zbog toga. ...

Ručak za peseke

Dok mama kuha ručak za čovjeke (tako kaže moj Bruno), djeca su se dala ...

Slagalice ‘BROJKE I SLOVA’

Kada su jesenski dani ovako prohladni i kišni i kada se sa djecom ne ...