Ja sam inače počela kuhati vrlo rano, još negdje oko osmog razreda. Mama mi je znala napisati na papir detaljna upustva, a tu je bila i susjeda za priskočiti u pomoć. Uvijek nas je bilo dosta za stolom, a pogotovo ljeti kad bi bili uvijek neki gosti za večeru. Kad sam krenula na fakultet bilo mi je neobično hraniti se u menzi, pa sam nastavila sa kuhanjem. Inače mi je bio problem kuhati samo za sebe, što je posebno veselilo moje kolege iz rodnog kraja, i ne volim jesti sama. Eto tako smo zajedno se družili i hranili, a kad bi nekad napravila i kolač bilo bi još veselije ;-). Nismo imali neke velike financijske mogućnosti, pa je to iziskivalo dosta mašte u pripremi. I prije, a pogotovo tada nisam voljela bacati hranu. Tako je i ostalo dan danas, pa ako ostane pire krumpira ( a napravim ga namjerno više) pravim sutra krokete, njoke ili knedle.
Danas sam pravila krokete.
Recept nema neke posebne mjere i dosta je toga “otprilike”.
Priprema bi išla ovako nekako:
- U pire krumpir dodamo jaje, sol i malo ulja izmiješamo, pa dodajemo brašna po potrebi da se ne lijepi tijesto.
- Izvaljamo komad po komad u tanji valjak i sjeckamo na veličinu prsta.
- Pržimo u dubokom ulju kao pomfit.
Dobri su kao prilog uz puno jela. Ako krokete ovako malo ukrasite i dekorativno složite na tanjur napravili ste jelo zanimljivo i privlačno djeci 😉 Andrija i Marta su ih jeli uz pljeskavicu sa majonezom i kečapom (oni to zovu kečeza), a dida je to jeo sa pilećim paprikašem od jučer ;-).
Dobar tek želi Vam Lili!
Recept u slikama:
Prikaži komentare (3)
vlatka
stranica vam je superrrrrr……
baš mi je drago da sam naletjela na nju!!!!!
sve pohvale za mamu sandru.
pozzzzz iz međimurja
Sandra
Pozdav Vlatka!
Zahvaljujem na pohvalama 🙂
Zeljka
tako rado posjetim reci peci, pozdrav iz đakova