Iako nam je kalendarski proljeće stiglo, ova  zima nam je svima pomalo pomrsila račune pa se eto još uvijek ujutro vjetrobranska stakla stružu od mraza. Ali zato samo par sati kasnije, kada se sunce pojavi i zatopli proljetni zrak sve je odmah ljepše. Unatoč tim klimatskim promjenama ja obožavam proljeće, draže mi je čak i od ljeta. Čak mi pomalo smeta kad se u razgovoru s nekim gotovo uvijek spomene: ” …kako je ovo vrijeme čudno i hladno i bezvezno….. ” Pa to je proljeće ljudi, normalno je da je tako! Promjenjivo je i u tome je njegova draž. Kada nas zapuhnu ljetne vrućine i sparine vjerovatno ćemo se sa nostalgijom prisjećati prohladnog proljetnog povjetarca. Zato, izađite van na zrak, udahnite punim plućima, prošetajte do obližnje šume ili parka, naberite malo poljskog cvijeća koje u ovo doba godine ima posebno intenzivan miris i odmah ćete se osjećati bolje.

Gledam svoju djecu kako su puni energije dok trče po vani i doslovce ne znaju što bi prije: da li bi na igralište u pješčanik ili na ljuljačke ili bi pomagali djedu u vrtu saditi luk ili bi na bicikle… nezaustavljivi su! Probajte se spustiti na njihov nivo razmišljanja dok ste vani i primjetit ćete kako se perspektiva svega odjednom mijenja: trčati ne znači umoriti se nego što prije doći do nečega, skočiti u lokvu vode i smočiti se ne znači gnjavažu oko presvlačenja nego trenutno udovoljavanje znatiželji, kopati po pijesku ne znači kopati da ti prođe vrijeme nego doista napraviti nešto vrijedno divljenja svojim rukama…A ako uspijete i sebe ufurati u sve to i dozvoliti si da se skupa s njima uvalite u pjesak ili na ljuljačke i otkačiti se totalno, definitivno ćete osjetiti kako vam se baterije pune nekom čudnom energijom samo djeci svojstvenom.

Ovdje u Vukovaru imamo neslućenih mogućnosti za boravak na zraku: danas popodne smo bili u Aljmašu, Gospinom svetištu nedaleko Osijeka i bilo je predivno. Puno šetnje  i predivnih vidikovaca s pogledom na Dunav, puno predivnih utisaka. Jučer smo bili na Vučedolu, arheološkom nalazištu nedaleko Vukovara gdje smo se također našetali i natrčali po livadama, vinogradima i uživali kraj Dunava. U planu nam je i obilazak Kopačkog rita, ali mislim da ćemo to morati odgoditi za neki drugi put jer ovaj put nećemo stići sve. A naravno, svaki dan moramo do grada bacati kamenčiće u Dunav i to dakako biciklima. U ljeto smo nekako više koncentrirani na kupanje i načine rashlađivanja pa sve ovo pada u drugi  plan. Baš zbog toga obožavam proljeće. A vidim da su i djeca presretna.

Zato, ako već niste, probudite uspavanog medvjeda u sebi i izađite van, bez obzira imali djecu za društvo ili ne. Naoružajte se udobnim tenisicama ili cipelima, uskočite u mekanu slojevitu odjeću i put pod noge. Možda imate problema s viškom kilograma? Ovo je idealan način da se dovedete u bolju formu i bez mrskih i nepotrebnih dijeta, a čak i ako ne uspijete skinuti koji kg osjećat ćete se bolje, vjerujte. Iluzorno je očekivati da netko drugi napravi za nas nešto da bi se osjećali bolje. Sve je u našim rukama i nema toga što ne možemo napraviti snagom svoje volje.

Proljeće je tu – iskoristimo ga!

Oznake:

  • Prikaži komentare (2)

  • Grandmother Superior

    Ak ne mislite brodom, ne isplati vam se ić u Kopački.

  • Sandra

    Javi kad kupiš brod pa će da se vozimo po Kopačkom 🙂

  • Odgovori

Vaš e-mail neće biti objavljen. Obavezna polja označena su sa *

Komentar

  • Ime *

  • E-mail *

  • Webstranica


Pročitajte na ReciPeci i …

Viva La Pasta! – Svjetski dan tjestenine

Kada jedna namirnica postane toliko respektabilna da dobije jedan dan u godini posvećen samo ...

Zašto volim Plidentu?

Postoje stvari u životu koje nam se svima događaju a da ih gotovo nismo ...

Kako organizirati dječji rođendan?

Proslave dječjih rođendana oduvijek su sinonim za puuuno smjeha, veselja i dobrih druženja, bilo ...

Pikantna pita od ajvara

Vaši recepti za nagradnu igru Recept poslala: Renata Šišak iz Zagreba SASTOJCI: 60 dag ...

Maske od papira

Veljača je po mnogočemu poseban mjesec. Osim što je najkraći mjesec u godini i ...

Odgajanje i odgovornost

Piše: Mara Čović, pedagog NI JEDAN TEŽI I DUGOROČNIJI CILJ NE MOŽEMO POSTIĆI BEZ ...