Ako ste roditelj male djece onda vam se sigurno već dogodilo da se njihovih malih crtačkih majstorija kroz godine već nakupilo podosta. I koda nas je sličan slučaj. Sve likovne radove svoje djece spremam u posebne fascikle za to. Razmišljala sam i da ih uvežem nekako, ali onda bih morala raditi rupice na crtežima a to nisam htjela, pa su do daljnjega u fasciklima. S vremena na vrijeme se svako do nas sjeti uzeti te fascikle i pregledati ih pa se onda zajedno smijemo i prisjećamo ‘kako smo bili maaaaliii’, pa kako smo ljude crtali kao aliene iz čijih su glava direktno rasle ruke i noge iste dužine, kako su nam kuće bile okrugle a mama i tata su imali glave veličine oveće lubenice 😀 Uglavnom, sakupljajući dječje radove ddjeci dajete do znanja koliko cijenite njihov trud i kreativan način njihovog izražavanja. Djeci su takve stvari bitne, iako vam često neće to pokazati, ali odobravanje i nagrađivanje njihovih malih rukotvorina i dobrih djela koja naprave, ma koliko se vama činila nebitna, bagatelna i sitna, njima su jako važna, jer to su oni sami! Na taj im način pomažete da izrastu u čvrste i zadovoljne osobe, prihvaćene u obitelji, u društvu a što je još važnije prihvaćene i sigurne u same sebe!
Dobar način za istaknuti dječje radove je jednostavno ih selotejpom priljepiti na zid na željeno mjesto gdje će biti dostupno svačijim pogledima i dovoljno uočljivo. Naš je stan sav obljepljen takvim radovima. Imamo ih po zidovima, po ormarima… Nekoliko najzanimljivijih objavljujem ovdje. Jedno vrijeme sam te crteže lijepila isključivo sama i ljutila se ako su mi klinci zapackali zidove. Ali s vremenom sam shvatila da se protiv tih vjetrenjača ne isplati boriti i dopustila sam im da sami lijepe crteže gdje žele. Sreći nije bilo kraja! Ova faza ranog djetinjstva tako će brzo proći, vidim to već po svom nasjtarijem sinu Matku(9) kojega su takve stavri već prestale zanimati i znam da ću se tada sa sjetom sjećati ovog doba, koje mi se sada ponekad čini tako kaotično i naporno. Tada će biti vremena za naše vlastite dekoracije po stanu i sređivanje stana po vlastitoj mjeri. Do tada, uživat ću radije u ovim sitnim malim neredima po stanu, u zidovima uprljanim prstima od čokolade, tragovima trakica od selotejpa i tepihu koji je preživio sve i svašta od kada imamo djecu 😉
Nedavno sam bila kod svoje sestre i ona mi se pohvalila novim uokvirenim slikama na zidovima. Da mi nije rekla da malo bolje pogledam što piše na slici u potpisu, mislila bih da je to rad kupljen u nekom ateljeu ili tako nešto. No, to su bili radovi njezine djece, Karla i Dore iz vremena dok su još išli u vrtić. Imala je nekakve stare slike koje joj se više nisu sviđale i nisu predstavljale nikakvu vrijednost a okviri su bili lijepi drveni. Dosjetila se iskoristiti ih na najbolji mogući način – u njih je jednostavno uložila dječje radove i objesila ih na zid. Predivno, efektno i domišljato. Na taj se način crteži neće zaprašiti stajanjem (kao ovi moji
na zidovima, pogotovo ova Matkova majstorija sa vaticama 😉 ) i još će ju sigurno dugi niz godina podsjećati na vrijeme dok je uživala u crtarijama i spačkama svoje djece, koja su također kao i moj Matko sad već prerasla takve stvari i imaju sasvim druge zanimacije i obaveze.
Dobra je ideja također, ako imate nekakve velike stare okvire u kakvima su najčešće stajali uokvireni kojekakvi grbovi, tapiserije i sl. a koji vam sada možda skupljaju prašinu na tavanu, iskorisiti ih na način da u njih umetnete različite obiteljske fotografije i napravite na taj način mali mozaik jednog razdoblja. Puno je toga oko nas iskoristivo i upotrebljivo samo ponekad nismo svjesni toga, nego vođeni nekakvom inercijom puštamo da vrijeme ide i odgađamo 
odgodivo. Ponekad je dobro pokrenuti se, trgnuti i napraviti barem malu promjenu prostoru u kojem živimo. Tek kada to napravimo, shvatimo kako nam je samo malo truda trebalo i lupamo se po glavi u stilu ‘Ma zašto ovo nisam do sad napravio?!’
Trgnite se, promijenite nešto i osjećat ćete se puuuuno bolje!
Vaša Sandra
Prikaži komentare (0)