Teško mi je i zamisliti da postoji netko tko se bar jednom nije igrao igru potapanja podmornica, bar smo je mi tako nekad zvali. Igralo se tako da svaki od dva igrača na svom komadu papira nacrta po dvije kocke koje se dijele u mrežu od 10×10 kockica u koju se onda ucrtavaju ‘podmornice’ i to 1 od 4 polja, 2 od 3 polja, 3 od 2 polja i 4 od 1 polja. (jedno polje = jedna kockica) a svaki igrač naizmjenično pogađa na kojem se mjestu (A4 ili B9….) nalazi ucrtana podmornica. Sjećam se da smo to znali bjesomučno igrati pod odmorom a vrlo često poskrivečki i pod nekim dosadnim satom u školi 😉 Prošle je godine za rođendan moj Matko dobio na poklon od nekoga ovu igricu potapanje brodova i bio je oduševljen, nešto kao: ‘vauuu mama koja cool igrica!!’ A moja prva reakcija kad sam je vidjela je bila: pa čemu to uopće kad se sasvim lijepo može nacrtati i na papir!
Nisam ga htjela razočarati pa smo je pokušali igrati više puta i zabavali smo se, to je činjenica. Ali pokazalo se da je ona prvotna moja reakcija bila i sasvim ispravna, jer igrica upakirana na ovaj način prekomplicirana je za ono što bi trebala biti: jednostavna igrica za odigrati na brzinu. Dok se sve to izvadi iz kutije i dok se ‘instalira’ prođe te uopće volja za igrom. Kažem, igrali smo je više puta (kad je već imamo) i niti meni niti suprugu niti Matku se nije svidjela jer ima previše sitnih dijelova koji se užasno teško postavljaju na igraču ploču, pa nam valjda zbog tog razloga i stoji već duže vrijeme na polici nezamjećena. Ova igrica koju smu mi dobili ima čak dvije opcije:
- potapanje brodova (na ploču se postavljaju mali brodići)
- rušenje aviona (na ploču se postavljaju mali avioni i helikopteri)
i to je jedina zanimljivost u svemu tome. Na pogođena mjesta se stavljaju mali pikači (tako smo ih mi nazvali) žute boje, a na promašena mjesta pikači bjele boje koji su po meni presitni i užasno nespretni za rukovanje i postavljanje. Uglavnom, izlomili smo prste. Da ne spominjem koliko su nam samo puta dok smo igrali kraj nas prošli naši malci Bruno i Magdalena i kao slučajno ‘otepli’ nogom igrače ploče. I onda se sve izvrne i rastepe, zaboraviš gdje je što stajalo….
Neznam koliko je igra koštala, jer smo je dobili. Ali viđala sam više sličnih opcija na policama s igračkama po trgovinama po cijeni od nekih 50tak kn. Možda kvalitetnijih, neznam. Možda je ovo samo moje mišljenje, možda ima ljudi kojima se ovakav način igre baš dopada, ali i ja i moj Matko (9 god) smo i dalje više za staro klasično ‘papirno’ potapanje podmornica.
Prikaži komentare (0)