
- U male teglice sa zemljom – dobro je na dno teglice staviti drenažu (krupnije kamenčiće ili razbijene komade starih tegli kako bi suvišna vlaga i tekućina mogla otjecati), potom sloj zemlje, sloj zrnja pšenice pa završiti tankim slojem zemlje. Zemlju održavati vlažnom.
- U posudice na vaticu – posudica može biti bilo kakvog oblika: može to biti stari tanjur, staklena čaša, neka druga plastična posuda koju naknadno možete lijepo ukrasiti nekim božićnim motivom i sl. Ovo je ujedno i najčešći način na koji mi doma sijemo pšenicu. Na dno posude se složi tanki sloj obične medicinske vatice natopljene vodom. Na vaticu se položi sloj zrnja pšenice i to je to. Posudu je potrebno držati blizu izvora topline i osigurati joj svakodnevno vlaženje (ne pretjerati!)
Kada pšenica dovoljno naraste potrebno ju je urediti – podrezati vrhove da budu lijepi jednaki i zavezati lagano oko struka ukrasnu vrpcu. Možete po želji u sredinu posudice još prije nego pšenica počne klijati staviti svijeću koja će jako lijepo titrati u božićnoj noći usred izrasle pšenice.
Za blagdan sv. Lucije vezane su mnoge priče i anegdote, vjerovanja, običaji i gatanja, a sve prema određenim krajevima i regijama. Evo nekih koje sam pronašla na raznim portalima i u dostupnoj literaturi:
Uz sv. Luciju javljaju se često vjerovanja vezana uz oči i svjetlo – tako je na Luciju bilo zabranjeno presti, tkati i šivati. U Slavoniji bi djevojka na tanjuriću unosila žeravicu u kuću, te predviđala o vrijednosti svog ručnog rada u nadolazećoj godini – ako žeravica nije pala s tanjurića, bio je to dobar znak. Ta vjerovanja vezana uz svjetlo ili žar vuku svoj korijen u samoj etimologiji imena Lucija, što na latinskom znači svjetlo, svijetliti.
- No, uz sv. Luciju ipak je najznačajniji običaj različitih predviđanja. Tako se po 12 dana između Lucije i Božića, ili po 12 kriški posoljenog luka predviđalo vrijeme za svih 12 mjeseci u nadolazećoj godini.
- Meni osobno je najzanimljiviji običaj koji je najčešći u slavonskim selima kada djevojke na 11 papirića napišu imena potencijalnih ženika a jedan ostave prazan, zatim zgužvaju papiriće i svaki dan zapale po jedan ne znajući čije se ime nalazi na njemu. Na Božić odmotaju preostali papirić pa znaju ime ženika ili da se neće udati ukoliko im je ostao onaj prazni papirić 😉
- U nekim dijelovima Dalmacije djeca se na blagdan sv. Lucije darivaju slatkišima umjesto na Sv. Nikolu!
- U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske kao i nekim dijelovima Slavonije u ruralnim se sredinama zadržalo vjerovanje (gatanje) da onaj tko na dan sv. Lucije počne praviti stolčić, pa ga svaki dan izradi toliko da bude gotov na Badnjak, a onda o ponoćki u crkvi stane na njega i okrene se prema vjernicima može jasno vidjeti vještice među nazočnim ženama 😉 (Dooobroooo meni je ovo malkice jezivo, ali tako piše a ja samo prenosim pročitano)
- U mjestima kraj Đakova žene bi svaki dan od sv. Lucije do Badnjaka uzimale po jedan iver, a na badnjak bi svih dvanaest ivera stavljale kao prižaru (podpalu) pred tablu krušne peći, kako bi kruh za Badnjak i Božić ispao rumen i lijep.
Bez obzira na to u što vjerovali i kojem se običaju piklanjali, ne zaboravite posijati svoju božićnu pšenicu, čuvajte ju i pazite kako bi narasla što veća, zelenija i ljepša. U skladu s tim želim vam i sretnu i uspješnu Novu godinu i puno zabave u ovo blagdansko vrijeme.
Vaša Sandra
Pssst! Na portalu www.zlatna-djeca.blogspot.com moje prijateljice Snježane možete pronaći još puno zanimljivosti o Sv. Luciji, a ja vam ovdje donosim i jednu njezinu sličicu koja je ustvari bojanka za vašu dječicu koja prikazuje svetu Luciju. Kliknite, printajte i bojajte 😉









Prikaži komentare (0)