Sedam sati ujutro, zvoni sat, jutro tako bezvoljno i teško, izvlačim iz kreveta klince jednog po jednog, trudim se biti nasmijana i vedra unatoč nedostatku sna, oni se razvlače kao žvakače po krevetu, već u startu debelo kasnimo i ja na posao i oni u školu i vrtić, i tada se iz kupaonice začuje vrisak: mamaaaaa, ispao mi je zuuuuuuuub! Ulijećemo svi u kupaonicu vidjeti to čudo, a moj krezubi mališa stoji kraj umivaonika krvave brade niz koju se u tankom mlazu cijedi razvodnjena Plidenta Junior i s dragocjenim ulovom u ruci: novi zuuuuuuub za Zubić viluuuuu! I dok mi kroz glavu prolaze scene mog djetinjstva kada su se zubi vadili koncem zakvačenim sa zub i treskanjem vrata, ne mogu se ne nasmijati toj sceni, stati na loptu bar na tren i zahvaliti nebesima na Zubić vili! Zašto? Pa iz više razloga:
- Ona je uvijek tu kad je zatrebaš, samo zaškrgućeš preostalim zubima, ona doleti i riješi problem sa vađenjem klimavog zuba dok kažeš keks!
- Ona je ta zbog koje vađenje zuba ne boli!
- Ona je ta zbog koje se zubi marljivo peru svako jutro i svaku večer. I nije nebitno čime i kako se zubići peru.
Plidenta Junior je, i što se četkica i pasti tiče, već dugo naš izbor a slaže se s tim i Zubić vila! Pa niste valjda mislili da će ona uzeti prljavi i neuredni zub?! A ne, ne neeee, samo blistavi i bijeli zubi zadovoljit će iskusno oko prave Zubić vile. U protivnom, ništa od robno-novčane razmjene 😉 Jer naime, sasvim je normalno da se Zubić vila ušulja po noći u sobu i u zamjenu za zubić ostavi novčić. I samo da se zna, ona ne poznaje papirnati novac, ona u svojoj čarobnoj vrećici zveckalici nosi samo kovanice. Medeki od 5,00 kuna su joj najdraži 😉
Zubić vila čest je stanovnik naše kuće. Čak štoviše, ima perioda kad se ona onako, ničim izazvana baš lijepo udomaći bez namjere da zahvali na gostoprimstvu i ode. S troje klinaca u naramku nije to nimalo čudno, jer zubnog kapaciteta tu ima podosta. Ne čudi stoga ni povremena naša odrasla rezigniranost i želja da je otjeramo i zabranimo trampu zub – kovanica, no svaki put, kada jutro poslije vađenja zubića ugledam lice svog sunašca obasjano osmjehom i ponosom jer ga je Zubić vila te noći posjetila, srce mi se ispuni srećom baš jako i pomislim: samo da ovo potraje!
Kao što vidite, kad se sve zbroji i oduzme, Zubić vila je jedna jako korisna teta i zato joj nemojte zabraniti ulazak u taj divni svijet mašte vašeg djeteta. Neka djeca budu djeca što duže jer tako je kratak taj period. Za koju će godinu nestati tog djetinjeg šaputanja u njima, nestati će i te svakodnevne nepresušne potrebe za vama a djed Mraz i Sveti Nikola postati će samo simbolom darivanja i malo po malo, odrasti će. Tako i treba biti, no budite sigurni da će ta ista mala Zubić vila čučati u svakom od njih i u poznoj dobi i činiti da sjećanje na bezbrižno djetinjstvo nikad ne ugasne.
Prikaži komentare (0)