Iako je jesen uvelike već zagospodarila ulicama i parkovima a od dosadne jutarnje magle sunce jedva da se uspije probiti, meni se još uvijek čini kako je ovogodišnje ljetovanje tek nedavno prošlo. Predivno je bilo ove godine provesti ljeto na Dunavu gdje smo svakodnevno skupljali školjkice i pužiće. Bilo je to još u doba kada sam imala obje noge čitave i kada sam bila puna ideja što napraviti od svih tih divnih materijala koji nam se sami nude u prirodi. Imala sam namjeru napraviti zajedno sa djecom cijelu hrpu zanimljivih suvenira koje bi onda podijelili svim prijateljima kada se vratimo doma. No, od svega toga nije ispalo ništa, jer dogodilo se što se dogodilo, slomila sam nogu i nisam više mogla sama u nabavku potrebnih materijala a nisam željela nikoga zamarati svojim potrebama koje nisu bile nužne. I tako su naše Dunavske školjkice ostale u kantici sa nešto malo pijeska nedirnute, sve do neki dan kada sam ih 
pronašla u špajzi u jednoj vrećici. Otvorivši ju zapuhnuo me onaj nepogrešivi miris Dunava od kojeg mi srce i duša svaki put zatitra i od kojeg mi nesjvesno pogled odluta negdje u daljinu u potrazi za smirajom dana na Dunavu, tamo negdje daleko, iza nepreglednih poljana kroz koje prolazimo svaki put na putu za Vukovar…Da, jesen je oduvijek u meni izazivala ogromnu čežnju za rodnim krajem, za Vukovarom, za Dunavom. To je sastavni dio mene: kraj Dunava sam odrasla, kraj Dunava sam se prvi put zaljubila, na Dunavu sam naučila plivati, na Dunavu sam sklopila prva prava i trajna prijateljstva…Užasno puno uspomena i divnih trenutaka kojih bi sigurno bilo nepogrešivo više da nije bilo rata, da nismo kao djeca morali odrasti u trenutku i prihvatiti otužnu stvarnost kao jedinu tada moguću. Nije bilo teško preživjeti rat, nije bilo teško ostati bez svega i započeti novi život u novim uvjetima. Ali je užasno teško bilo ostati bez ljudskog dostojanstva koje je nama, tada u podrumu, svakodnevno bilo zatirano.
Ahh, opet sam skrenula s teme 😉 Nadam se da ćete mi oprostiti, ali i Vukovar i Dunav su za mene jako bitne stavke i uvijek rado govorim o tome. Pod tim mojim utjecajem i moja je obitelj zavoljela Vukovar i Dunav, pa tako nije ni isključena mogućnost da se jednog dana tamo preselimo :).
Budući je prošlog vikenda našemu tati bio rođendan, ja i moji malci smo odlučili napraviti tati poseban poklon koji bi ga podsjećao na predivno ljetovanje ove godine. Na obični komad tvrđeg kartona zalijepili smo isto tako običnim Magnetin ljepilom za papir dunavske školjkice koje su tako sačinile okvir slike. U sredinu smo jednostavno zalijepili prigodnu sliku sa plaže i poklon je bio gotov u svega pola sata. Malo smo morali sačekati da se ljepilo osuši kako bi se školjkice ‘primile’ za karton, pa vjerujem da bi bilo lakše to izvesti sa nekom drugom vrstom ljepila ili sa silikonom. Također, trajnija varijanta ovakvog suvenira bi se mogla izvesti na komadu drveta ili stakla (možete pogledati kako je nešto slično moja prijateljica Lili napravila u postu Uređenje dječje sobe ;) )
Sve što nam je bilo potrebno za ovo je:
- tvrđi karton
- školjkice i pužići
- ljepilo
- škare
- fotografija
Uz samo malo mašte i uz predmete i materijale koji nas okružuju (dakle nisu skupi i nadohvat ruke su) moguće je napraviti predivne stvari. Dajte mašti krila i uljepšajte se povremeno životni prostor originalnim i dragim stvarima.
Vaša Sandra
Prikaži komentare (0)