Nakon dugo vremena danas sam sa svojom djecom izašla u šetnju i jednostavno ne znam tko je više bio sretan zbog toga, ja ili oni 😉 Jer dok nisam slomila nogu ja sam bila poprilično mobilna mama, stalno u pokretu a u stanu smo znali bili jedino za kišnih dana. Dakle, s obzirom da sada smijem stati na nogu, jedna štaka u ruku, osjmeh razbijač tmurnih dana na lice i konačno vaaaaaan 😀 Ovogodišnja jesen nam je nekako prebrzo došla i za sad nije nimalo lijepa i topla kakve jeseni znaju biti, bar kod nas u Čakovcu. Oblačno je i tmurno danima već a danas smo evo iskoristili dan bez kiše da se malo 
provjetrimo po kvartu. Kako je svo ono prekrasno šuštavo zlatno lišće po kojem klinci tako obožavaju gaziti i šuškati nogicama sada mokro i od višednevne kiše već lagano trulo, nismo se dali obeshrabriti i u šetnji nam je bilo jako lijepo. Pronašli smo tako par lokacija oko zgrade na kojima se skupilo jako puno otpalog divljeg kestenja. Klincima su podjednako zanimljivi i obli smeđi plodovi kao i njihove bodljikave kapice pa smo tako džepove napunili pozamašnom kolekcijom kestenja.
Došavši u stan predložila sam im da od kestenja napravimo figurice uz pomoć čačkalica. To je igra koje se živo sjećam iz svog djetinjstva i kojom smo se znali satima zabavljati izmišljajući od kestena tako raznorane likove i oblike i davajući im tako osmišljenim svakakve aktivnosti. Klinci su se oduševili idejom pa smo tako napravili cijelu paradu raznih likova. Malo sam im pomogla tako što sam im izbušila rupice iglom kako bi oni lakše ugurali čačkalicu u kestene koji su jako tvrdi. Nastala je tako ovdje i kesten-žirafa, i kesten-stol sa malim stolicama, kesten-pesek, ‘kesten-čovjeki’ od kojih je jedan imao jednu čačkalicu za nogu i kako moja 
Magdalena kaže: “Pa to si ti mama sa štakom!” 😀 Igra je ovo koja je potrajala cijeli sat vremena i uz koju smo se jako dobro zabavili i nasmijali. Ali tu još nije kraj, od preostalog neiskorištenog kestenja klinci su nastavili kuhati ručkove i kolače za svoje mace i peseke kojima su i dalje totalno preokupirani.
Dakle, ako već niste iskoristili sve blagodati jeseni koja ona sama pružiti može, još nije kasno. Lišće i kestenje je tek počelo padati. Jedino što trebate je izaći van, udahnuti svjež zrak i pustiti da vas mašta nosi i pretvoriti običan dan u zanimljivu avanturu koju će djeca znati jako cijeniti. Jer njima doista ne treba puno, nisu im potrebne niti skupe igračke, niti višesatno piljenje u crtiće pred Tv ekranom. Njima ste bitni Vi i vrijeme koje provedete s njima, a to je nešto što nema cijenu. Slažete se? 😉
Prikaži komentare (0)