Nedavno sam na portalu Mamino sunce otkrila interesantan tekstić o viđenju svijeta oko sebe iz perspektive jednog djeteta. Sadržane su u ovom tekstu neke činjenice kojih ponekad kao roditelji prestanemo biti svjesni, svakodnevne stvari i sitnice koje s vremenom počinjemo ‘odrađivati’ automatizmom ne uzimajući u obzir mišljenje svojih mališana. Sigurna sam da bi nam većina njih kada bi znala govoriti ili kada bi znala sročiti ono što misle sigurno rekla nešto od ovoga:
- “Moje ruke su male: ne očekujte savršenstvo dok spremam krevet, crtam ili bacam loptu. Moje su noge kratke: usporite kako bih vas mogao stići.
- Moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše: pomozite mi da otkrijem svijet. Nemojte me sputavati.
- Kućni posao neće pobjeći. Ja neću još dugo biti malen – nađite vremena za igru sa mnom.
- Ja sam vaš poseban darak, tako sa mnom i postupajte.
- Trebam vašu podršku dok rastem. Nemojte mi prigovarati i kažnjavati me. Zapamtite možete prigovarati mojim postupcima bez da prigovarate meni.
- Pružite mi slobodu samostalnog odlučivanja. Dopustite mi da pogriješim kako bih mogao naučiti iz vlastitih pogrešaka. Tako ću jednog dana biti sposoban donositi pravilne odluke.
- Nemojte se bojati otići bez mene na vikend. Potreban vam je odmor od mene, a i meni od vas. To je također odličan način da mi pokažete kako ste si međusobno važni.
- Znam da je to teško, ali nemojte me uspoređivati s mojom braćom i sestrama ili s drugom djecom.
- Nemojte raditi stvari umjesto mene. Tada osjećam da način na koji ja to radim nije dovoljno dobar i razočarava vas.
- Zapamtite: volim vas više od svega. Vi ste moj svijet i sve što učinite ili ne učinite ostavlja trag u mome srcu.“*
Svi smo mi roditelji užasno osjetljivi na svoju djecu, osjetljivi smo i kada je odgoj naše djece u pitanju, ne volimo kada nas se podsjeća i upozorava na to da naše odgojne metode ponekad možda i nisu baš najbolje. Znam to po sebi, i sama sam majka troje djece. Ali isto sam tako spremna povremeno preispitati samu sebe i upitati se da li je to što radim sa svojom djecom doista ispravno i dobro. Dobar savjet uvijek dobro dođe. Na nama je da odlučimo hoćemo li savjet prihvatiti ili ne. U konačnici, naša su djeca najbitnija i ponekad je potrebno spustiti se na njihov nivo razmišljanja pa makar to bilo i na uštrb našeg vlastitog roditeljskog ega. Dragi roditelji, želim vam što više uspjeha u vašem nastojanju da budete što bolji roditelji a vašoj dječici sretno i bezbrižno odrastanje.
Vaša Sandra
* Izvor: Mamino sunce
Prikaži komentare (3)
Thelma
Hvala Sandra!!
Hvala što me podsječaš na tako bitne stvari. Svima nama su naša djeca sve na svijetu, ali htjeli nehtjeli izgubimo ponekad busolu (kompas). Ljepše je da nas ponekad u pravu stazu vrati ovakav jedan tekst nego prijekorni, zbunjeni ili upitni pogled našeg djeteta.
Hvala još jednom, uljepšala si mi ovaj fizički i emotivno jako težak dan.
Sandra
DRago mi je da sam pomogla 🙂 Evo ti šaljem i jedan veeeeeliki topli zagrljaj… drži se 😀
Tanja
Uvijek se divim savjetima pedagoga, lijepo je to sve napisano na papiru, ali život nam nameće i piše neka druga pravila….iako se ja kao majka trudim maksimalno udovoljiti svojoj djeci, pravilno ih odgojiti, moj posao (a nažalost MORAM raditi!!!!!) oduzima dosta vremena.Radim od 8 do 16 te kad dođem kući tek onda ne znam šta ću prije, jer nemam ni svekrvu, ni mamu, ni kućnu spremačicu, pa me sve čeka, tako da moja djeca na neki način ispaštaju. Od nas žena se očekuje da budemo SUPER MAME, SUPER KUHARICE, SLASTIČARKE, ODGOJITELJICE….da nam je vrt uredan, da lijepo izgledamao….a to je nekada nemoguća misija!!!!! Divim se i zavidim svim majkama koje ne rade, koje su se posvetile djeci, odgoju, kuhanju, one imaju “svo vrijeme ovog svijeta”…..Svejedno hvala ti na svim ovim lijepim savjetima, tekstovima, receptima….koje ja i na poslu prelistam, pročitam, te bar vikendom pokušavam nadoknaditi vrijeme svojoj djeci, kuham, pečem kolače, igram se, vozim biciklu sa njima…..pozdrav iz Splita