Drage moje čitateljice, majke sadašnje, dugogodišnje i one koje će to tek postati, evo nakon objavljenih nekoliko komentara na moj tekst o porodu mojih vjernih čitateljica Thelme i Dajane odlučila sam njihova iskustva s poroda i u vezi dojenja objaviti kao zasebne postove i na taj način ponukati i sve vas ostale da nam šaljete svoja iskustva s poroda ili u vezi dojenja ili jednostavno u vezi bilo čega što vas određuje kao majku a što bi htjeli podijeliti sa svima nama. Razmjena iskustava puno znači, i onome tko se u izjavi ‘istrese’ na papir (računalo) i na taj način olakša dušu, a i onome tko je u potrazi za savjetom ili utjehom. Mnoge mlade majke i trudnice često se nađu pred zidom pred toliko pitanja i nedoumica koje im se vrzmaju po glavi, a kada se odgovor na te nedoumice izzrcali u nečijem već proživljenom iskustvu, često bude puno lakše podnijeti sve.
Za početak, evo priče s poroda naše čitateljice Dajane:
“Evo i mene da se pohvalim sa svojim podvizima 😉 Imam ih petero i sve sam ih rodila na carski rez. Nije bilo ni malo lako. Prvi porod odnosno operacija je išla poslije 5 sati blagih trudova a druga i treća operacija nakon 14 sati nenormalnih bolova. Nekako su doce stalno bili uvjereni da će to ipak ići nekako ali nije.
- Poslije prve operacije sve je išlo kao podmazano – već taj dan sam dojila svoje čedo jer nije podnosila hranu koju su trenutno imali u bolnici i nije mi padalo na pamet da dopustim da je hrane na sondu, sestre su mi pomogle i obložile me jastucima da se mogu okrenuti na stranu i dojiti je jer sjedenje nije dolazilo u obzir.
- Poslije svake daljnje operacije bilo je sve teže i teže i sve veći i veći rez. Na drugu su operaciju toliko čekali da se na kraju dijete počelo spuštati u kanal koji se nije otvarao tako da su joj se usporili otkucaji srca pa su morali na kraju toliko žuriti da se rodila sva isječena po glavici i s teškom upalom očiju tako da je svih 8 dana koliko smo bile u bolnici dobivala Ketocef i gurali joj antibiotsku kremu u okice.
- Treće napokon muško rodilo se 2 tjedna ranije pa je bio u inkubatoru i sa nerazvijenim plućima što je rezultiralo probleme disanja još i dan danas.
- Četvrto se konačno rodilo bez i jednog bola jer je operacija bila dogovorena (napokon su skužili 😉 ) ali sam toku operacije pala u komu ali se srećom nakon par sati sve sredilo.
- I konačno zadnje ali ništa bitnije muško rodilo se u dogovoru ali ne dobro izračunatom pa 3 tjedna ranije, ali pravo pa zdravo nije bio ni u inkubatoru i sve je bilo ok 🙂 Naravno u toku operacije takođe u dogovoru napravilo se podvezivanje jajnika tako da ja sa sigurnošću mogu reći NIKAD VIŠE!
Nije bilo lako ni njihovo odrastanje ali kad se hoće onda se i može jer sam u 6 godina rodila petero djece ili bolje rečeno pet carevića. Sada su to već ljudi koji su moje najveće blago na svijetu i smatram se najbogatijom i najispunjenijom majkom na svijetu. Sve prođe i sve se zaboravi kada pogledate sretne i nasmijane svoje male velike ljude oko sebe. Sretno svima koje su ili će tek postati majke :D”
Prikaži komentare (2)
Thelma
Ma nije mi jasno kako si uspila 5 puta na carski rez???
Mene su odma na trećem podvezali, naravno uz moj pismeni pristanak.
Da li su doktori što negodovali ili je to išlo , onako, nema frke, samo ti rađaj?…
Znam da je praksa da se ne preporuča preko 3 carska jer je rizično zbog mogučnosti rupture maternice…
U svakom slučaju, svaka čast, divim se i skidam kapu!!!
Prekrasno je kad svi vi sjednete za stol!!!!
Mojih “samo” troje čine mi punu kuću i neću zaboraviti trenutak kad sam se sa trećim djetetom vratila iz bolnice pa jednu veče, kad su svi zaspali, ja i MM sjeli da malo ćakulamo.
MM obiđe sobe i vrati se, onako sav ponosan kaže: Ajme, ženooo, puna nas kuća!!! Kad nam se to uspilo dogoditi????
:)))
Sandra
Slažem se Thelma, ja ih isto imam samo troje i jedan od najljepših trenutaka u toku dana je kada svi zajedno sjednemo za stol, a gledati ih svo troje kako mirno spavaju u krevetima neprocjenjivo! 🙂