Piše: Mara Čović, pedagog
NI JEDAN TEŽI I DUGOROČNIJI CILJ NE MOŽEMO POSTIĆI BEZ UPORNOSTI
U svojoj dugogodišnjoj praksi susrela sam mnoge roditelje koji jednostavno nisu znali što učiniti sa svojim djetetom. Nedavno mi je došla jedna majka, koja je opisala ponašanje svog djeteta kao malog tiranina, koji svojim ponašanjem, kao plakanjem, vrištanjem, bacanjem na pod, gađanjem ukućana, psovanjem i ostalim nepodopštinama ugrožava mir i funkcioniranje obitelji. Roditelji mu moraju ispuniti sve želje no kad to prijeđe sve realne granice, uspaniče se i ne znaju kako se dalje ponašati. Boje se da su problemi svakim danom sve veći, a roditelji postaju sve nervozniji i imaju osjećaj nemoći. Majku sam umirila i dogovorila korake kroz koje ćemo dječaka disciplinirati. Kao i u svemu u životu, tako i u odgoju djece mora se voditi računa o upornosti i dosljednosti odgojnih metoda.
Zašto je dobro biti uporan?
Niti jedan teži i dugoročniji cilj ne možemo postići bez upornosti. Na putu do velikih i značajnih stvari obično stoje poteškoće, prepreke, problemi, frustracije i neugodnosti. Odustati na prvoj prepreci nije teško, to svatko može, ali stići do cilja mogu samo uporni. Ni u jednom segmentu našeg života ovaj stav nije toliko važan koliko u odgoju i odgojnim metodama. Život nam pokazuje da najviše uživamo u stvarima za koje smo se trebali dobro potruditi da ih ostvarimo. Primjeri uspješnih obitelji oko nas su svijetle točke koje pokazuju da je moguće odgojiti zdravu i sretnu djecu uz mnogo upornosti, ljubavi i žrtve.
Pokušajmo zajedno naučiti iz priče koja slijedi:
(primjer se nalazi u knjizi – “Tko su dobri ljudi”, autorica Majde Rijavec i Dubravke Miljković)
KLJUČ U BRAVI
Što činite kada gurnete ključ u bravu i ne možete otključati vrata? Ključ je sigurno pravi ali vrata ostaju zaključana. Neki ljudi počinju živčano drmati ključem, ljutiti se, pokušavaju na silu, udaraju po vratima… Jeste li takvi? Ili ste od onih koji shvate da samo moraju biti dovoljno strpljivi i uporni, pažljivo pokušavati sve dok ne uhvate grif i ne otključaju bravu.
Nekoliko puta pročitajte priču i prisjetite se situacija u kojima ste izgubili živce i strpljenje da neke naoko jednostavne situacije sa svojom djecom riješite u miru te da se dobro osjećate vi i vaša djeca. A sve s ciljem da dobro odgojimo vlastitu djecu.
KAKO DO DOBRO ODGOJENOG DJETETA?
- Objasnite djetetu što od njega očekujete;
- Postavite jasne i sigurne granice u dječjem ponašanju;
- Jasnim i ozbiljnim glasom dajte djetetu do znanja što je neprihvatljivo;
- NE znači odmah prestati s određenim ponašanjem;
- Štedite riječ “ne” za velike stvari;
- Budite dosljedni. NE uvijek mora ostati NE za nepoželjno ponašanje;
- Dajte djetetu realistične izbore i objasnite mu posljedice;
- Nagovorite djecu na suradnju, tada ćete imati suradnika;
- Ako ga kažnjavate, recite mu zašto i dokle kazna vrijedi;
- Nagradite dijete i objasnite mu zašto ga nagrađujete;
- Pravila definirajte na pozitivan način jer će dijete onda znati na pravilan način što su loša a što dobra ponašanja;
- Planirajte aktivnosti unaprijed;
- Spriječite neprikladna ponašanja kada ste s djecom u gostima ili nepoznatim situacijama;
- Naglasite situaciju, napadajte problem a ne dijete, nemojte ga osuđivati i procjenjivati;
- Komunicirajte s djetetom, djeca vrlo brzo nauče jesu li njihovi roditelji ljudi s kojima mogu otvoreno razgovarati ili ljudi koje treba izbjegavati i lagati im o svojim stavovima i osjećajima;
- Budite model za poželjno ponašanje svojoj djeci, ako roditelji žive u skladu s onim što govore i kako se ponašaju, djeca će svojim roditeljima vjerovati.
Svjesni smo činjenice da naše društvo ima problema s “neodgojenom djecom” te sam mišljenja da se s ovom problematikom moraju više pozabaviti oni koji rade u odgojno-obrazovnim ustanovama, a suvišno je spominjati kolika odgovornost leži na roditeljima.
Dijete treba usmjeravati, s ljubavlju postavljati granice te biti osjetljiv na razvojne i emocionalne potrebe koje treba razlikovati od želja djeteta. Unutarnji moralni zakoni pokreću svakog pojedinca u ostvarivanju najodgovornije životne zadaće – roditeljstva. Napredak prava i razvoj društva doveli su do potrebe za normiranjem pojedinih vidika odnosa roditelja i djece. Zakoni i pravila su doneseni te oni reguliraju prava i obveze svih u odgojnom procesu, a posebno naglasak je stavljen na obitelj.
KOMPETENTNOST RODITELJA
Biti roditelj i odgajati djecu prigoda je za odraslog čovjeka da se razvija i ostvari svoje ljudske mogućnosti, ali i da iskaže svoje roditeljske sposobnosti. Što je kvalitetno roditeljstvo? O čemu ono ovisi? Postoji niz čimbenika koje možemo izdvojiti: ličnost roditelja, zrelost potrebna za obavljanje roditeljske uloge, roditeljske vještine, poznavanje dječjeg razvitka, stupanj obrazovanja roditelja, obiteljska materijalna situacija, tip obitelji, bračni odnosi i drugo. Kvalitetno roditeljstvo obilježavaju topli, dosljedni i poticajni postupci prema djetetu, temeljeni na osjećajima ljubavi i sigurnosti. Za funkcioniranje obitelji važna je kompetentnost roditelja za roditeljsku ulogu. Odgajati djecu i biti uspješan roditelj znači stalno učiti, stalno se provjeravati, potvrđivati, mijenjati i humanizirati. Važno je jačanje roditeljskih kompentencija kroz različite programe obrazovanja roditelja koji čine roditelja sposobnim za obiteljski odgoj.
VRIJEDNOSTI U ODGOJU
Kada za nekoga kažemo da jest ili nije odgojen, najčešće mislimo na “kućni odgoj”, koji svaki čovjek, u većoj ili manjoj mjeri, dobiva u svojoj obitelji. Mjerilo za odgojenost ili neodgojenost određenog pripadnika jedne društvene zajednice varira od društva do društva. Temeljne vrline koje se cijene i koje su bile cijenjene u svim vremenskim razdobljima i svim kulturama jesu: mudrost, hrabrost, pravednost, umjerenost. U odgojnom je radu nužno prepoznati, razumjeti, vjerovati i razvijati osobne snage i vrline kod naše djece i djece u čijem odgajanju sudjelujemo, ali i kod nas samih. Ovo sve dovodi do unutarnjeg zadovoljstva, razumijevanja vlastite motivacije i lakšeg definiranja životnih ciljeva.
Prikaži komentare (0)