Taške s pekmezom – okus djetinjstva

Taške s pekmezom, šufnudle i šmarne omiljena su jela mog djetinjstva. Jednostavna, priprosta, slavonsko-srijemska jela zbog kojih sam svoju baku voljela još više od onoga koliko jedno malo dječje srce može voljeti nekoga tko danonoćno iz sebe izlijeva samu čistu i nepatvorenu ljubav na svoje uunuke.

Baka, ustvari majka kako je oduvijek zovem, ali sa onim dugim maaaaajka u izgovoru, kuhala je dobro i njezina je kuhinja bila mješancija svega i svačega. Od pretepenih juha, zlevanki i šulenke iz rodnog joj Međimurja, do šufnudli, paprikaša i ajernokli koje se priučila raditi uz svekrvu Njemicu u Vukovaru u koji se doselila trbuhom za kruhom jedne davne 50 i neke godine prošlog stoljeća, upoznala zgodnog dedu usred vinograda na Vučedolu, zaljubila se i zauvijek ostala. Iako je majka uvijek bila u nekakvoj žurbi i poslu po kući i oko kuće, za nas klince uvijek je imala vremena, a najsretnija je bila kada bi nas za ručak obradovala nečim što smo jako voljeli.

Kada je hrana u pitanju, ja sam kao dijete bila poseban slučaj. Ništa nisam voljela jesti, a sjedenje na miru za stolom mi je predstavljalo mučenje ravno rješavanju najproblematičnijih jednadžbi sa milijun nepoznanica od kojih vam nakon par minuta grašci znoja počnu vlažiti čelo, a vi uvjerate i sebe i sve oko sebe da vam rješavanje takvih zadataka neće baš nikad trebati u životu 😉 No, kada su taške s pekmezom došle na red za ručak, nebo je u trenu postajalo vedrije, cvijeće je mirisalo još jače, a moje je srce bilo na mjestu. Taške sam obožavala ne samo zbog toga što su bile fine i slatke, nego i zato što mi je majka uvijek dozvoljavala da budem kraj nje dok ih je radila. Zavezala bih svoju malu kecelju, dovukla sanduk za drva do stola na kojem bi ona do tada već pripremila veliku dasku za tijesto tako da i ja mogu dohvatiti, i onda bih joj bacala brašno onako s visoka da sve pršti dok je ona mijesila tijesto za taške. A kada je tijesto bilo gotovo, otrgnula bi mi komadić i onda sam mogla s njim raditi što god sam htjela – znala sam ga valjati do besvjesti malom dječjom oklagijom, rezati nazubljenim valjčićem u sve moguće oblike koji su mi pali na pamet, a najslađe od svega je bilo rukama spljoštiti komadiće tijesta, onako kao male diskove, pa ih staviti na vruću plotnu šporeta na drva i ispeći. Ajme kakva je to samo delicija bila!

Za to bi vrijeme majka već razvukla tijesto jako tanko, na jednu bi stranu poslagala male hrpice pekmeza u pravilnim razmacima, a tada bi jednim spretnim pokretom prebacila drugi dio tijesta preko tog pekmeza. E, sada sam opet i ja mogla sudjelovati zapravski kako bi se reklo. Trebalo je prstima dobro utapkati sve one međuprostore između hrpica pekmeza kako bi se tijesto lijepo spojilo i kako ne bi curilo za vrijeme kuhanja, a majka je uvijek govorila kako su moji prsti baš idealne veličine za tako nešto 😀 Onda je ona preko tih lijepo utapkanih stazica oko pekmeza prošla zupčastim valjčićem i tako u trenu dobila cijelu hrpu malih taškica. I dok su taške brboćkale u šerpi punoj vrele vode, a ja budno pratila kako jedna po jedna iskaču na površinu, majka bi već u velikoj tavi ispržila prezle sa šećerom na koje smo onda samo istresle kuhane taške. I fešta od ručka je mogla početi!

Danas kada sam odrasla i kada sam i sama postala kuharica dobra skoro kao što je bila moja majka, znam da su taške jelo u mnogome slične talijanskim raviolima, a da ih u različitim krajevima lijepe naše različito zovu. Negdje su to tačke, negdje tačkrli, negdje tačci. Često ih znaju raditi i tako da se tijesto prvo izreže na kvadrate ili trokute, pa onda preklapa preko pekmeza i utiskuje vilicom po rubovima kako bi se spojilo. Možda je tako i zgodnije i jednostavnije. No, ja ako taške ne napravim ovako kako ih je radila moja majka, ako pritom ne budem sva prljava od brašna, kao da ih i nisam napravila. Taške su jelo sa pričom oko kojega se treba potruditi da bi uspjele. Ako tijesto ne utapkate dovoljno jako, pekmez će iscuriti i taška će ostati prazna, kao što će nam i život biti bljedunjav i prazan ako se ne potrudimo oko baš svake staze i sitnice na koju naiđemo. Taške su jelo koje na prvu ne oduševljava, ali onaj tren kada vam nepce spozna punoću okusa domaćeg pekmeza od marelice unutar mekanog i savršeno glatkog tijesta, kada vam svi okusni pupoljci oduševljeno zatitraju, znat ćete da ste napravili dobar posao. Znat ćete da su taške puno više od pukog tijesta punjenog nadjevom. Znat ćete da su taške umijeće življenja punim plućima.

Taške s pekmezom

POTREBNO:

• 350 g glatkog brašna
• 1 jaje
• pola žličice soli
• 160 ml mlake vode
• teglica pekmeza
• 200 g krušnih mrvica
• 4 žlice kristal šećera

PRIPREMA:

1. U većoj posudi pomiješati brašno i sol. U sredinu razbiti jaje, pa uz dodavanje vode miksati mikserom sa spiralama. Miksati tako dugo dok tijesto ne postane koliko/toliko kompaktno. Tada ga istresti na radnu površinu pa nastaviti mijesiti rukama dok ne postane potpuno glatko.
2. Tijesto prekriveno krpom pustiti da se odmori 15-tak minuta. Tada ga razvaljati valjkom za tijesto što tanje možete u oblik velikog pravokutnika. Odredite točnu polovicu tog velikog komada tijesta kojega ste dobili, pa na cijelu jednu polovicu složite hrpice pekmeza u malim razmacima. Tada prebacite preostalo tijesto preko tog dijela s pekmezom. Ako treba malo poravnajte prstima tamo gdje su neravnine.
3. Prstima dobro utapkajte prostor između pekmeza kako bi se tijesto prilijepilo jedno za drugo. Tada prođite nazubljenim valjčićem preko svih tih utabanih linija i izrežite svoje taške.
4. Zagrijati veći lonac sa vodom koju treba tek malo posoliti. Kada voda zavrije, spuštati u nju 6 po 6 taški. Čim isplivaju na površinu, gotove su i vadite ih šupljom žlicom van. Ako budete stavili sve taške odjednom na kuhanje, slijepiti će se i iscuriti će pekmez iz njih. Probala sam vjerujte, vidi se to i na slici 😉 Dakle, bez žurbe, polako i pomalo.
5. Kuhane taške slagati u posudu ili tavu u kojoj ste prethodno kratko popržili mrvice sa šećerom. Kako koji sloj taški izvadite, tako ga posipajte mrvicama kako se taške ne bi zalijepile jedne za druge. Nemojte ih puno miješati jer su tako kuhane baš mekane i pekmez će iscuriti ako ih budete puno premetali.

Uživajte u taškama i dobar tek!

Recept u slikama: