Popara, to starinsko jelo od staroga kruha koje se u mnogim krajevima lijepe naše u nekim davnim vremenima pripremalo kao zasitan i konkretan doručak, doživljava različite varijacije baš prema kraju iz kojeg potječe. Iako je popara u osnovi uvijek jelo koje se radi od staroga kruha, može se pripremiti na puno različitih načina i gotovo svugdje je to jedna nagnječena vlažna masa koja me, moram priznati, mogla privući jedino mirisom prženog luka i crvene mljevene paprike, koja se u poparu dodavala u kraju u kojem sam odrasla i u kojem i danas živim, u Vukovaru. Teško je uopće i razlučiti podrijetlo popare i odrediti čije bi to jelo bilo u originalu. Naročito ovdje kod nas u Srijemu (da da, ja živim u srijemskog dijelu Vukovara jer ako niste znali, otprilike u centru moga grada, tamo gdje počinje stara barokna jezgra započinju i obronci Fruške gore i brežuljkasti Srijem, dok Slavoniju ostavljamo u ravnici sa druge strane mosta preko Vuke) gdje se kroz povijest doselilo i odselilo tako puno različitih kultura i nacija. Popara je, ja bih rekla, prije svega čin štovanja hrane, naročito kruha koji se na taj način ne baci nego se iskoristi na sasvim ekonomičan način.
Možda baš zato što sam odrasla ovdje u Vukovaru uz majku Međimurku koja je bila udana za djeda Švabu i koja je uvijek pazila da se ne baci niti mrvica tog dragocjenog kruha, meni su jela od starog kruha nešto što često radim u svojoj kuhinji. Na poparu sam priznajem pomalo i zaboravila, jer i nije baš da sam kao mala bila oduševljena njome. No, dosjetih se tako napraviti poparu na jedan drugačiji način, učiniti je puno ljepšim jelom od puke kaše koja se dobije kada se popari (razmoći vrućom vodom) kruh, a potom prelije otopljenom svinjskom mati i lukom.
Odlučila sam tako i svom novom sjajnom Tefal woku dati jedan osobni i tradicionalni pečat pa baš u njemu hrskavo zapeći svoju poparu, koja se opet savršeno brzo zapekla zahvaljujući turbo plamenu moje nove Bosch ploče za kuhanje 😀 Kockice starog kruha namočila sam tako temeljcem od povrća, dodala malo vlasca pa je sve skupa dobilo jedan predivan miris. Tako namočeni kruh se stavlja u vrući wok na dosta maslaca pa se tako u trenu uz nekoliko okretaja lopaticom dobiju savršeno hrskave kockice kruha podatne i sočne unutrašnjosti, a savršenog mirisa koju mu daje temeljac od povrća i maslac. Doista, preeeeeedivno nešto i totalno jedna nova dimenzija popare kakvu jednostavno morate probati. Uz veću dozu kiselog vrhnja i mladog luka, popara nam je tako sasvim slučajno postala jelo No.1 zadnjih par dana 😉
Popara
POTREBNO:
- 700 g starog kruha
- 300 ml temeljca od povrća
- 150 g maslaca
- žličica soli
- prsohvat papra
- 1 žlica sjeckanog vlasca
- 200 g kiselog vrhnja
- 4-5 komada mladog luka
PRIPREMA:
- Stari kruh natrgati na komadiće proizvoljne veličine pa sve skupa zaliti kipućim temeljcem u koji ste dodali malo vlasca. Vilicom lagano promiješati kako bi se sve kockice kruha ravnomjerno namočile.
- U woku (ili većoj tavi) otopiti maslac pa na tako vrelu masnoću istresti namočeni kruh. Pržiti kratko dok se kruh ne zapeče sa donje strane, a tada lopaticom ili kuhačom preokrenuti kockice kako bi se zapekle i sa te donje strane. Vrući poparu servirati uz hladno kiselo vrhnje i mladi luk.
- Dobar tek!
Recept u slikama:
Prikaži komentare (0)