Od kad pamtim za sebe kod nas se doma u Vukovaru jelo grah varivo bez vrhnja, sa dosta crvene mljevene paprike unutra. Uz naravno, nešto fino sušeno, iz pušnice u dvorištu. Ako je sfalilo ‘materijala’ iz pušnice za uz grah onda je baka znala kupiti nekakve kobasice koje sam ja od onda još zamrzila jako, jer bile su grooozne u usporedbi s onim što je visilo u pušnici. Danas, kada sam i sama kuharica, isprobala sam sve varijante kuhanog grah variva pokušavajući doseći to bakino savršenstvo od graha. Ali koliko god se trudila uvijek je moje varivo ispalo sasvim drugačije od njezinog, zašto – neznam. Vjerovatno zbog toga što, kad moja baka daje recept kaže obično ovako: “…– Paa staviš malo ovoga da bude onak, pa posoliš da bude slano, a zgusneš da bude gusto taman!”….i sad ti znaj što je ona mislila 😉 Moram priznati da sam jako dugo bila protiv vrhnja u grahu (potpuno bijeli pretepeni međimurski grah još uvijek ne volim i ne kuham) na veliku žalost svog supruga koji je navikao jesti grah s vrhnjem. No, mislim da sam uspjela pronaći idealnu kombinaciju tog ekstremno pretepenog graha i mog slavonskog graha. Pogledajte kako!

Potrebno:

  • 3 šalice graha (namočiti večer prije) ili 2 konzerve graha
  • 2 mrkvice
  • 1 luk
  • mljevena crvena paprika, vegeta, sol, papar
  • lovorov list
  • 2 žlice kiselog vrhnja
  • 3 žličice brašna
  • sušena svinjska rebrica

Priprema:

  1. Svinjska rebrica kuhati posebno u većoj zdjeli pod poklopcem dok meso na njima ne omekša.
  2. Na ulju popržiti nasjeckani luk i mrkvu, dodati ocijeđeni namočeni grah, (ili onaj iz konzerve) začiniti crvenom paprikom i ostalim začinima pa uz povremeno dolijevanje vode pirjati na tihoj vatri. Dodati i 1-2 lovorova lista za bolju aromu.
  3. Pred kraj kuhanja, kad grah omekša naliti vode do vrha lonca, dosoliti po potrebi, pa kad zavri umiješati brašno razmućeno s malo vode kako bi se varivo zgusnulo.  Kratko prokuhati, pa na samom kraju umiješati vrhnje.
  4. Poslužiti uz narezana rebrica, kruh, zvježi luk ili kiselu papriku iz zimnice.

Dobar tek!

Oznake:

  • Prikaži komentare (3)

  • Kulen

    Mi smo uvijek u grašinu sipali sirće. Nisam mogo zamislit grašinu bez sirćeta. Kasnije sam sazno da se to sipa zato da se manje **** 😉 Bitno je da je kiselo. Vukša mi jedared pokazo kako oni u Đakovu stavljaju kajmak u grašinu. Probo, nije lošo. Al nije to to bez sirćeta.

  • Sandra

    Viš ti to 😉 To je onda stvarno bio neki vukovarski đir s tim octom (sirćetom), jer moja ga je majka (baka) stavljala u puno toga. Varivo od bundeve npr. meni sa vrhnjem nikad ne ispadne tako dobro kao što je njoj ispadalo kad je stavila žlicu dvije octa (sirćeta) 🙂

  • Manuela

    Gospodin Kulen me baš i nasmijao, ali eto rekla je moja baka, netko nešto zna, a sav svijet zna sve, upravo tako i ovo za sirće, e pa hvala mu za podijeljeno znanje.

  • Odgovori

Vaš e-mail neće biti objavljen. Obavezna polja označena su sa *

Komentar

  • Ime *

  • E-mail *

  • Webstranica


Pročitajte na ReciPeci i …

Ledeni kolač bez pečenja sa oreo keksima

Ljeto je idealno vrijeme za napraviti ovaj ledeni kolač bez pečenja jer naravno, za ...

Zapečeni grah i kobasice u pivu – najbolji ručak

Iako se u svojoj kuhinji trudim biti drugačija i inovativna kroz uvijek neka nova ...

Kakao kocke – fini kolač s mrvicama

Kakao kocke jedan su od onih kolača koji ispečete sebi za dušu, naročito ako ...

Pide – turska pizza s mljevenim mesom

U zadnje sam vrijeme nekako sva u orjentalnom điru, pa je tako nakon pita ...

Mini prhke orehnjače – slatki okus tradicije

Da, baš tako. Mini prhke orehnjače. Ne makovnjače. Ne niti rogačnjače. Samo male slatke ...