Svake godine, nekako u ovo doba, pomislim kako ću ove godine biti ažurnija što se tiče priprema za Božić i kako ću na vrijeme i na miru otići u božićni šoping, kako ću tjednima prije napraviti adventski vjenčić i početi izrađivati ukrase i božićne čestitke i kako ću najmanje dva tjedna prije ispeći bar one najsitnije božićne kolače.  I svake godine vrijeme kao da me pregazi i odjednom se nađem usred 12-tog mjeseca sa hrpom predivnih planova u glavi ali neobavljena posla i onda u totalnom kaosu rješavam sve to na brzinu. Moram priznati da su mi sve te pripreme oko božića puuuno draže od kada imam djecu jer oni su uključeni u gotovo sve aktivnosti oko toga, uz njih je taj Božićni duh puno življi i smisleniji.  Kada bi ih pitala što najviše vole oko Božića vjerujem da bi se teško mogli odlučiti. Obožavaju sveee 😀 A niti ja nisam daleko od toga. Iako, meni su božični kolači nekako najmiliji. Obožavam sve u vezi toga i u stanju sam nakupovati i prelistati tone časopisa takve blagdanske kulinarske tematike i iako imam već pozamašnu zbirku takvih časopisa, nikad ne mogu odoliti i kupiti bar još jedan. Stoga ne sumnjajte da ćete ovdje kod mene pronaći puuuuno recepata za božićne kolače 😉 Poneki već postoje u kategoriji ‘Sitni kolači‘ a ove ću godine tu zbirku  svakako nadopuniti sa još nekoliko finih božićnih delicija. Stoga, budite samnom u ovom narednom predbožićnom periodu jer ću Vam pripremiti puno toga.

No, kako god bilo, Advent nam je pred vratima pa će možda i Vama i meni dobro doći nekoliko podsjetnika na tradicionalne hrvatske božićne običaje. Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći tako dio njegove etnografske baštine. Evo nekoliko glavnih odrednica predbožićnog vremena:

  • Sveta Katarina (25. studenog) – sigurno ste već čuli za onu staru narodnu izreku “Sveta Kata – snijeg na vrata” ali je to također dan kojim u nekim dijelovima lijepe naše počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana.
  • Advent ili Došašće je vrijeme priprema za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od 4 tjedna koja neposredno prethode Božiću i koja simboliziraju 4 tisućljeća koliko je po Bibliji prošlo do stvaranja svijeta do dolaska Kristova. U današanje se vrijeme kao najčešći znak adventa pojavljuje advenstki vjenčić koji se u pravilu i izvorno radi od zimzelnih grančica koje se savijaju u krug, tako da nema ni početka ni kraja te na taj način simbolizira vječnost. U vijenac se umeću 4 svijeće koje označuju 4 razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom do Božića preostale 3. Svatko radi (ili kupi već gotovi) advenstki vijenčić prema svojim željama i htijenjima, no u današnje mu vrijeme prijeti realna opasnost da postane puki ukras i samim time  pomalo gubi svoju simboliku i snagu poziva na božićnu pripravu.
  • Zornice – Za advent su karakteristične rane mise Zornice, koje također imaju svoju ‘ulogu’ u božićnoj pripravi.
  • Sveta Barbara (4. prosinca), Sveti Nikola (6. prosinca) i Sveta Lucija (13. prosinca) –  u pojedinim krajevima također imaju ulogu početka kruga božićnih običaja. Za Svetog Nikolu svi već jako dobro znamo tko je i što nam on lijepoga donosi u čizmice koje se sa neviđenim marom glancaju večer prije 😉 dok se na Sv. Barbaru i Sv. Luciju sije pšenica kao simbol obnove života i plodnosti. Sam običaj je pretkršćanskog porijekla ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom ili teglici sa zemljom, te ukrašava božićni stol a kasnije kutak ispod okićenog bora uz jaslice. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine. Hmmm zašto je moja pšenica uvijek tako, nekako rijetka? 😉
  • Slama – se kao znak Božića još uvijek može susresti u nekih ruralnim sredinama.  Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost. Poslije blagdana tu su slamu smatrali blagoslovljenom i jamstvom dobrog uroda u vrtu i polju. (prema usmenoj predaji moje svekre odrasle u Molvama)
  • Badnjak – noć prije Božića i ime je to koje je povezano je s riječi “bdjeti”  budući da se na taj dan bdije čekajući Isusovo rođenje. Nekada davno, zbog samog običaja bdjenja i nekadašnje situacije bez električne struje i modernih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su ujedno postale i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom. U današnje vrijeme je za badnjak karakteristično kićenje božićnog drvca i meni osobno to je najljepši i najtopliji trenutak Božića i podjednako uživamo u tom ritualu svake godine svi – i mali i veliki. Nakon kićenja drvca odlazi se na kasnu svetu misu polnoćku na kojoj se slavi dolazak malog Isusa. Od kada imamo djecu najčešće idemo svi zajedno na dječje polnoćke koje počinju nešto ranije i uvijek su sadržajem prilagođene djeci, kroz zanimljive igrokaze.
  • Kićenje Božićnog drvca – Premda je kićenje božićnog drvca star običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. st., uglavnom utjecajem njemačke tradicije. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo rašireno, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijećem i plodovima, a posebno zelenilom, a to su najčešće činila djeca. Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a poslije zimzelena, i to voćem umotanim u staniol papir te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira, najčešće lanci te razne niti. Čest su i lijep ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci kojima se kitilo drvce, a najčešće su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukrašavali. Kod nas doma se već tradicionalno svake godine izrađuje jedan dio ukrasa od papira pa će tako biti i ove godine. Jedva čekam 🙂
  • Jaslice – Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno ukazuju na događaj koji se proslavlja – noć Isusova rođenja i jasno označuju da se on rodio u štali. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U njima su likovi Isusa, Marije i Josipa, pastira, trojice mudraca i njihove pratnje, a zatim vola i magarca te ovaca i deva. Prema nekim zapisima prve jaslice, u prirodnoj veličini napravio je Sveti Franjo još 1223. godine. Najstarije danas sačuvane jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljun uz otok Krk. Načinio ih je nepoznati majstor u 17. stoljeću. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st. U Hrvatskoj je poznato i koledanje uz nošenje jaslica, a početkom ovoga stoljeća jaslice postaju vrlo čest ukras crkvi kroz božićno vrijeme. Danas su jaslice našle mjesto gotovo ispod svakog božićnog drvca, jer su iz crkvi jaslice prešle i u kuće i stanove. Naravno, kućne jaslice su nekad vrlo skromne, bez mnogo likova, sadržajno upravljene samo na događaj u betlehemskoj štalici. Ja sam naše jaslice pronašla i kupila prije nekoliko godina u trgovini, male su ali imaju pomične figurice i klinci se obožavaju igrati s njima ispod bora 😉
  • Paljenje svijeća – ima veliku simboliku u kršćanstvu jer one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.

Želim vam svima da što opuštenije i ugodnije provedete ovo predbožićno vrijeme, da ne podlegnete stresu i da čista srca i sa osmjehom na licu svi skupa dočekamo Božić.

Vaša Sandra

Oznake:

  • Prikaži komentare (5)

  • Thelma

    E draga moja Sandra!!

    Što da kažem!? čitam ovaj tvoj tekst i brzinom vjetra mi kroz glavu prolaze obečanja koja sam za ovaj advent dala sama sebi. Još brže mi glavom prolaze uspomene, slike iz djetinjstva…
    Pravljenje jaslica, iščekivanje blagoslova kuče…
    Živila sam na selu gdje je blagoslov bio uvjek u tjednu prije Božića i to je bio dan…, ma slobodno mogu reći BLAGDAN
    Od ranog jutra smo svi bili spremni, doručkovalo se na brzinu, da se može sve posle doručka pospremiti, urediti…
    Virkalo se kroz prozor…, di bi svečenik već mogao biti, do koje je kuče došao… osluškivalo se čuje li se zvonce ministranta…
    tjekom blagoslova bi svečenik u cjelom selu pogledao jaslice i na Božić, na kraju mise nagradio najljepše jaslice

    Moja mama i moja pokojna kuma imale su istu garnituru jaslica od gipsa, prekrasne, živopisne… danas su to figurice stare 44 godine. Mama je svoje već i restaurirala a kumine su ostale u njenoj kuči nakon njene smrti, živila je sama.
    To sam sebi stavila kao misiju za ovu godinu – doći nekako do njenih jaslica!
    Moram stupiti u kontakt sa nasljednicima kuće.
    Mislim da ću biti najbogatija žena ako to uspijem obaviti
    DUHOVNO NAJBOGATIJA
    Puno puta sam kretala to obaviti u ovih 5 godina od kad je moja kuma otišla, ali odustanem od straha od neuspjeha…
    To je bila moja krštena, krizmana i vjenčana kuma..

  • Sandra

    Draga Thelma,
    prekrasna je ovo priča i već samo čitanjem si mogu dočarati kako je to kod vas tada bilo. Predivan običaj i predivne uspomene na jedno lijepo vrijeme.

    Od srca ti želim da uspiješ pronaći te kumine jaslice, jer očito ti puno znače. Samo hrabro, ne odustaj…ako ne pokušamo nešto učiniti i ako budemo samo promatrači nikad nećemo znati da li bi uspjeli 😉 No, čak i ako ne uspiješ u svom naumu mislim da ne gubiš puno jer ova sjećanja na Božić, na svoju kumu i to djetinjstvo kakvo si ti imala su ogromno bogatstvo koje obogaćuje čovjeka već samim tim što je doživotno u nama. Slažeš se?

    Veeeeliki pozdrav!

    Sandra

  • Thelma

    Hvala Sandra i veeeliki ti pozdrav iz brrrrr hladnog Zadra!!

  • Davor

    Zanimljiv članak.
    NO, ipak savjetujem da se još malo usavršite u poznavanju ovih stvari.
    Imate napisano nekih neisitina. 🙂

    Pozdrav!

  • admin

    Pa prosvjetlite nas Davore sve skupa i ukažite izravno na ‘neistine’ kako bi one postale ‘istine’ ako su doista ‘neistine’ 😉

  • Odgovori

Vaš e-mail neće biti objavljen. Obavezna polja označena su sa *

Komentar

  • Ime *

  • E-mail *

  • Webstranica


Pročitajte na ReciPeci i …

Kako provesti ljeto?

Piše: Mara Čović, pedagog IGRA I KREATIVNOST U VRIJEME LJETNIH PRAZNIKA  “Igra izvire iz ...

Štaverka – karamel oblatne s orasima

Priprema božićnih kolača, ukrašavanje doma i sav taj mirisni adventski ugođaj u kojem beskrajno ...

Ukrasimo se morem

Nema dosade na plaži! Skupljajući tako morske pužiće sa žala uhvatila sam se kako ...

Samo za tate

Armin Brott, tada budući tata, duhovito je zapazio i zapisao: “Ne tako davno, u ...