Varaždinski klipići

Ne postoji puno gradova za koje mogu reći da ih volim. Da, u mnogima sam bila, kroz mnoge prošla, vidjela svašta lijepoga, doživjela svašta lijepoga, ali samo oni gradovi koji ti se zavuku pod kožu se vole. Vukovar je definitivno No.1 na toj mojoj listi i tu nema dileme. No odmah iza njega je Varaždin. Mislim da sam ga zavoljela na prvu, na prvi izlazak iz vlaka kada dođoh na upis na fakultet. Znate onaj osjećaj, kada vam se čini da ste na nekom mjestu već jednom bili, da ste udisali isti zrak, mirisali isti miris friško oprane ceste, slušali istu zvonjavu sa starih crkvenih zvonika… nešto kao dejavu…e, to se meni dogodilo s Varaždinom. Zavoljela sam ga na prvu, jer bio mi je tako prijeko potrebna utjeha u onoj groznoj poslijeratnoj patnji za Vukovarom, podsjećao me na Vukovar tom svojom starom baroknom jezgrom, mirisima, bojama, zvukovima, imao je dušu…baš kao i moj Vukovar. Puno lijepih sjećanja, puno prijatelja, puno doživljaja a nadasve jedno veliko sjećanje na miris svježeg peciva u rane jutarnje sate prilikom prolaska kraj pekare. Da, da bili su to Varaždinski klipići. Da, baš isti ovi koji su u stvari i povod pisanju posta. Recept za varaždinske klipiće sam pronašla na netu kao i podatak da će tradicionalni recept za ove klipiće uskoro, ( a možda već i jeste, doista ne znam) zahvaljujući Udruzi kuhara Varaždinske županije, biti zaštićen zakonom i postati tradicijski hrvatski proizvod.

No, kako bilo, odlučih probati. Dizano tijesto, kao što velika većina vas već zna, meni nije apsolutno nikakav problem niti izazov jer klipiće i kiflice radim prilično često u svojoj kuhinji. No, kako sam vječito u nekoj žurbi najčešće ih u zadnje vrijeme radim sa instant kvascima i to je ok. Budu i ti klipići fini i uvijek se pojede sve. Ali ljudi moji, kada sam ja napravila ove klipiće (za koje sam doduše proboravila u kuhinji cijelo popodne) mi ih jednostavno nismo mogli prestati jesti. To je nešto toliko fino, mekano i podatno da to ne možete zamisliti Pripremiti ove klipiće doista nije bauk, no odvojite si dosta vremena za pripremu i izradu, jer prvo se tijesto zamijesi i diže oko 45 min. Pa se onda nareže na 25-30 komada koji se opet dižu oko 30 min. Pa se onda klipići rolaju pa se opet tako složeni dižu 20-tak minuta. No, vjerujte, rezultat je fenomenalan i doista se isplati probati. Evo recepta:

Potrebno:

• 1 kg brašna
• 2 kockice svježeg kvasca (80 g)
• 6 dl toplog mlijeka
• 2,5 dl ulja
• žlica šećera
• 1,5 žlica soli
• jaje za premaz i sezam ili kim za posipanje

Priprema:

1. Od predviđene količine mlijeka odvojite polovicu u kojoj treba namočiti kvasac sa šećerom. Sačekati 15-20 min dok se ne uskipi.
2. U većoj posudi u kojoj ćete moći mijesiti pomiješajte brašno sa soli, pa naizmjence dodavajte ulje i nadošli kvasac te ostatak mlijeka. Mijesite tako dugo dok masa ne postane dovoljno kompaktna da ju prebacite na radnu površinu. Malo pobrašnite radnu površinu pa svom snagom mijesite tijesto. Dobra je opcija na tijestu ispucati sve nakupljene frustracije toga dana ili perioda čak (manje trpi ostatak familije ) jer što se žešće mijesi to će klipići biti bolji
3. Prekriti tijesto krpom i ostaviti da se diže. Ako u stanu nemate ekstra veliki propuh, tijesto bi se trebalo dići za nekih 45 min. i naravno, udvostručiti svoju veličinu.
4. Tada od njega načinite 25-30 dijelova (zavisi koliko vam se tijesto diglo), svaki dio oblikujte mijeseći u manju lopticu, složite loptice na dobro nauljenu radnu površinu, prekrijte ih krpom i opet ostavite da se dižu još nekih 30 min.
5. Tada slijedi izrada varaždinskih klipića: svaku lopticu razvaljajte valjkom za tijesto na duguljasti, što tanji oval (25×10 cm). Rukama počnite svijati klipić od sebe prema vrhu ali tako da ruke lagano razmičete prema van kako bi se dobila forma duguljastog klipića dužine otprilike 20-25 cm. (kako koji, nisu ni moji ispali baš svi ko blizanci) Znam da vas ovo ‘rolanje’ možda zbunjuje, jer i mene je, budući sam klipiće uvijek do sad rolala iz trokuta pa to nije bio problem. No, kada počnete rolati jednostavno ćete skužiti tehniku i ovo ‘razmicanje ruku prema van’ kako sam opisala I još nešto jako bitno: radnu površinu nikako ne brašniti, nego samo pouljiti!
6. Klipiće složite u lim na papir za pečenje, premažite ih jajetom i posipajte sezamom te ostavite da miruju još nekih 15-20 minuta. Tek tada s njim u pećnicu i pecite ih nekih 17-20 min na 200℃ dok lijepo ne porumene. Pazite da ih ne prepečete jer ako se prepeku jednostavno nisu tako fino mekani. (znam, jer se meni jedna tura prilično zapekla )

I eto, to je to. Jednostavno, a jako jaaaaako fino. Dobar tek vam želim uz Varaždinske klipiće.

Recept u slikama: