Zašto kuhati?
Kako kuhati i što kuhati su možda najčešća pitanja koja svakodnevno muče većinu domaćica/domaćina, pogotovo ako se radi o nekome tko nema skoro nikakvog iskustva u kuhinji. Uzalud su svi oni silni prijedlozi raznoraznih kuharica, tjedni, mjesečni ili kakvi god ako se u kuhinji jednostavno ne snalazite.
Prije svega želim reći nešto o sebi kao kuharici da ne bi možda pomislili kako sam ‘svu pamet svijeta pokupila pa sad pametujem’
Kada me danas sretnu ljudi koji me nisu duže vrijeme vidjeli reagiraju otprilike ovako: “Jaoo Sandraaa, pa ti si mama troje djece i znaš kuhati??? hahahhahha, tko bi rekao!” A ja kažem: “E pa sve se može kad se hoće!
”
Prije nego sam se udala i počela živjeti samostalnim životom sa svojim suprugom, ja sam bila jedna od onih djevojaka kojoj se nije baš puno toga dalo po kuhinji raditi. U djetinjstvu se posuđe pralo kao ispomoć baki i mami i to je bilo nešto što se moralo. Tu i tamo sam znala asistirati kada se pekao ajvar i u sličnim ‘radnim akcijama’. Ali kuhanje i poimanje jela i hrane meni je bilo potpuno strano i odbojno. Hrana je bila nešto što se konzumiralo ‘tek tolko da se nešto pojede’ na brzinu, a i spektar mojih interesa oko izbora hrane je bio poprilično siromašan: ‘zakon’ su bile jedino pizze, ćevapi i slične fast food drangulije. Dakle, sve samo da nije kuhano doma. Puno toga mi je bilo čak i odbojno, miris luka mi je išao na živce, od kiselog kupusa mi se dizao želudac, po gulašu u tanjuru sam brljala žlicom dok se nije ohladilo….tu ću stati. Popis hrane koju nisam voljela bio bi predug za ovaj post
A onda je mala Sandrica odrasla, dogodio se brak, pa odmah zatim prva trudnoća i moje poimanje kulinarstva i obiteljskog života i života jedne domaćice uopće, se polako ali snažno mijenjalo. Odlučila sam da, ako već moram ( a što se mora nije teško) biti kuharica, da ću biti najbolja kuharica koju moj suprug može zamisliti. Počela sam istraživati po supermarketima, prelistavati sve više i više kuharica i časopisa sa sličnom tematikom, a svakim novim receptom koji bi mi uspio bivala sam sve više oduševljenija kuhanjem i hranom. Tako se ni dan danas ne mogu odlučiti da li mi je draže kuhati ili fino jesti. Shvatila sam da je najbitnije pokušavati čak i ako ne uspije, i dati najbolje od sebe. I to je bilo poprilično efikasno. Kuhanje nije nešto što ili znaš ili neznaš – kuhanje je, usudila bih se reći, nauka koja se usvaja s vremenom. Naravno, uz puno dobre volje i bar malo entuzijazma
Danas sam mišljenja da bi kuhinja, čak i ako nemate puno vremena i ako ste mama kojoj nedostaje bar još jedan par ruku, trebala biti okosnica svakodnevnog obiteljskog života. Bar je kod mene tako. Za našim se obiteljskim stolom živi: trudimo se jesti zajedno bar glavne okroke i za našim je stolom uvijek živo. Započnu se tu i neke bitne rasprave, prepričavaju se dogodovštine iz škole, sa igrališta, bude tu i suza i smijeha ali to je život. I to savršeno funkcionira. Svi nosimo iz svog obiteljskog doma ono osnovno, temelje koji nas čine takvima kakvi jesmo, a ako su ti temelji dobri, ako se sastoje od nekih korisnih rituala i djeca će ih usvojiti i kasnije korisiti i osvijestiti kroz svoj život.
Hrana ne bi trebala biti samo sredstvo zatomljavanja gladi, već bi se trebali potruditi da kroz dijeljenje hrane sa dragim ljudima istinski uživamo u radostima života koja nam ta hrana pruža.
Željela bih ovim receptima koje ćete pronaći ovdje olakšati izbor svakodnevnih jela na Vašem repertoaru, ali i razuvjeriti sve one koji misle da je kuhanje oduzimanje vremena. Jer, kuhanje doista ne mora biti naporno! Potrebno je samo malo organizacije, pravovremenog odlaska u nabavku potrebnih namirnica, da ne spominjem koliko nam danas boravak u kuhinji mogu olakšati sva ona silna pomagala koja su i po cijeni i po raznovrsnosti danas dostupna gotovo svima. Sve recepte koje ćete ovdje naći sam osobno isprobala i napravila tako da nema sumnje u ispravnost informacija koje dajem. Trudila sam se svako jelo poslikati u što više faza izrade i detalja kako bi Vam olakšala pripremu i još više dočarala jednostavnost i okus jela.
Želim Vam isto tako svim onim što ćete ovdje pročitati učiniti boravak u kuhinji ugodnijim, a užitak u pripremanju hrane ništa manjim od užitka u jelu.
Dobro došli u moju kuhinju i naravno, Dobar tek Vam želim!
Vaša Sandra

>
Pozdrav!
ali sam trenutno zaljubljena i sva u maštarijama o samostalnom životu u kojem kuhanje igra vrlo veliku ulogu, pa mi je ova stranica legla savršeno. Recepti su jednostavni, savjeti vječni, a sve opušteno pisano. Svaka pohvala, i samo tako hrabro dalje.
Inače nisam osoba koja piše pisma ili zapise u knjizi gostiju, ali se vrtim po vašoj stranici već sat vremena i morala sam se javiti s pohvalama. Ne kuham, majka me uspješno odgurava od štednjaka
Draga Jelena,
Jer to mi je i bila misao vodilja kada sam počinjala pisati na ovom blogu – pomoći pokojim savjetom ‘friškim’ kućanicama i onima koje se to tek spremaju postati, a onima ‘sa stažom u kuhinji’ možda dati poneku ideju za nešto novo.

veliko hvala na pohvalama. Drago mi je da ste se pronašli na ovim stranicama i nadam se da sam Vam bar malo pomogla
Ne tako davno sam i sama bila početnik u svemu tome i često su me zbunjivale one debele knjige kuharice koje su bile šture u opisima svojih jela a i često su mi namirnice za ta jela bile teško ili nikako nabavljive. Zato se trudim svojim receptima i tekstovima maksimalno pojednostaviti kuhanje i na taj način ga učiniti zanimljivim čak i onima koji ne vole kuhati
Nadam se stoga da ćemo se češće viđati na ovim stranicama.
Želim vam Jelena i nadalje puno sreće i ljubavi u životu jer to je najvažnije – sve ostalo, i kuhanje i održavanje kućanstva i odgoj djece, dođe samo po sebi
Lijep pozdrav
Pozdrav
ja sam se pronašla u ovom uvodu….do ove godine nisam nikad niti pomislila da cu ikad išta skuhati…al ljubav čini svoje….kao i buduća obitelj….a moja je želja da svom djetetu i mužu budem najbolja domaćica ikad….zato hvala na svim riječima ovdje..kao i svim savjetima i receptima….. izgubljenoj maloj kuharici negdje u meni ova stranica je od veeeelike pomoći
HVALA
aaaaa ne mogu ti reći draga Eta koliko mi je drago kad se u mojoj stranici i mojem načinu kuhanja pronađu takve osobe kao što si ti…kao što sam i sama bila u počecima samostalnog/bračnog života jer baš to sam htjela postići kada sam počinjala pisati blog – pomoći nekome bez puno filozofiranja.
Svako dobro u životu ti želim, puno sreće u kuhanju i samo hrabro – kuhanje nije bauk
Pozdrav Jelena!
ja sam kuhar, pocetnk, danas sam probao ovu musaku i mogu vam reci da je jednostavno za pripremit a imao sam i neki stari recept, malo ima razlike u pripremi al u svakom slucaju dobro mi je dosao vas recept.
Lijep pozdrav
Dragi Ivane, ne znam kojoj Jeleni se obraćate, pa ako su vas zbunili ovi komentari s imenima, i ako je pozdrav upućen meni (a ja se zovem Sandra
) uzvraćam pozdrave i želim vam još puno dobrih recepata i puno kulinarskih uspjeha. Uvijek me ponovo razveseli kada čujem da je netko uspio u nekom receptu uz moju pomoć.
Još jednom, puno pozdrava i svako dobro vam želim.
Sandra, autorica bloga ReciPeci