Početna Dobro je znati… Kuhanje i zašto kuhati?

Kuhanje i zašto kuhati?

Kako kuhati i što kuhati su možda najčešća pitanja koja svakodnevno muče većinu domaćica/domaćina, pogotovo ako se radi o nekome tko nema skoro nikakvog iskustva u kuhinji. Uzalud su svi oni silni prijedlozi raznoraznih kuharica, tjedni, mjesečni ili kakvi god ako se u kuhinji jednostavno ne snalazite.

Prije svega želim reći nešto o sebi kao kuharici da ne bi možda pomislili kako sam ‘svu pamet svijeta pokupila pa sad pametujem’ 😉 Kada me danas sretnu ljudi koji me nisu duže vrijeme vidjeli reagiraju otprilike ovako: “Jaoo Sandraaa, pa ti si mama troje djece i znaš kuhati??? hahahhahha, tko bi rekao!” A ja kažem: “E pa sve se može kad se hoće! :D”

Prije nego sam se udala i počela živjeti samostalnim životom sa svojim suprugom, ja sam bila jedna od onih djevojaka kojoj se nije baš puno toga dalo po kuhinji raditi. U djetinjstvu se posuđe pralo kao ispomoć baki i mami i to je bilo nešto što se moralo. Tu i tamo sam znala asistirati kada se pekao ajvar i u sličnim ‘radnim akcijama’. Ali kuhanje i poimanje jela i hrane meni je bilo potpuno strano i odbojno. Hrana je bila nešto što se konzumiralo ‘tek tolko da se nešto pojede’ na brzinu, a i spektar mojih interesa oko izbora hrane je bio poprilično siromašan: ‘zakon’ su bile jedino pizze, ćevapi i slične fast food drangulije. Dakle, sve samo da nije kuhano doma. Puno toga mi je bilo čak i odbojno, miris luka mi je išao na živce, od kiselog kupusa mi se dizao želudac, po gulašu u tanjuru sam brljala žlicom dok se nije ohladilo….tu ću stati. Popis hrane koju nisam voljela bio bi predug za ovaj post 😉

A onda je mala Sandrica odrasla, dogodio se brak, pa odmah zatim prva trudnoća i moje poimanje kulinarstva i obiteljskog života i života jedne domaćice uopće, se polako ali snažno mijenjalo. Odlučila sam da, ako već moram ( a što se mora nije teško) biti kuharica, da ću biti najbolja kuharica koju moj suprug može zamisliti. Počela sam istraživati po supermarketima, prelistavati sve više i više kuharica i časopisa sa sličnom tematikom, a svakim novim receptom koji bi mi uspio bivala sam sve više oduševljenija kuhanjem i hranom. Tako se ni dan danas ne mogu odlučiti da li mi je draže kuhati ili fino jesti. Shvatila sam da je najbitnije pokušavati čak i ako ne uspije, i dati najbolje od sebe. I to je bilo poprilično efikasno. Kuhanje nije nešto što ili znaš ili neznaš – kuhanje je, usudila bih se reći, nauka koja se usvaja s vremenom. Naravno, uz puno dobre volje i bar malo entuzijazma 😉

Danas sam mišljenja da bi kuhinja, čak i ako nemate puno vremena i ako ste mama kojoj nedostaje bar još jedan par ruku, trebala biti okosnica svakodnevnog obiteljskog života. Bar je kod mene tako. Za našim se obiteljskim stolom živi: trudimo se jesti zajedno bar glavne okroke i za našim je stolom uvijek živo. Započnu se tu i neke bitne rasprave, prepričavaju se dogodovštine iz škole, sa igrališta, bude tu i suza i smijeha ali to je život. I to savršeno funkcionira. Svi nosimo iz svog obiteljskog doma ono osnovno, temelje koji nas čine takvima kakvi jesmo, a ako su ti temelji dobri, ako se sastoje od nekih korisnih rituala i djeca će ih usvojiti i kasnije korisiti i osvijestiti kroz svoj život.

Hrana ne bi trebala biti samo sredstvo zatomljavanja gladi, već bi se trebali potruditi da kroz dijeljenje hrane  sa dragim ljudima istinski uživamo u radostima života koja nam ta hrana pruža.

Željela bih ovim receptima koje ćete pronaći ovdje olakšati izbor svakodnevnih jela na Vašem repertoaru, ali i razuvjeriti sve one koji misle da je kuhanje oduzimanje vremena. Jer, kuhanje doista ne mora biti naporno! Potrebno je samo malo organizacije, pravovremenog odlaska u nabavku potrebnih namirnica, da ne spominjem koliko nam danas boravak u kuhinji mogu olakšati sva ona silna pomagala koja su i po cijeni i po raznovrsnosti danas dostupna gotovo svima. Sve recepte koje ćete ovdje naći sam osobno isprobala i napravila tako da nema sumnje u ispravnost informacija koje dajem. Trudila sam se svako jelo poslikati u što više faza izrade i detalja kako bi Vam olakšala pripremu i još više dočarala jednostavnost i okus jela.

Želim Vam isto tako svim onim što ćete ovdje pročitati učiniti boravak u kuhinji ugodnijim, a užitak u pripremanju hrane ništa manjim od užitka u jelu.

Dobro došli u moju kuhinju i naravno, Dobar tek Vam želim!

Vaša Sandra


Recepti…



Komentari

  1. wrote on kolovoz 1st, 2010 at 3:03 pm

    Jelena

    Pozdrav!
    Inače nisam osoba koja piše pisma ili zapise u knjizi gostiju, ali se vrtim po vašoj stranici već sat vremena i morala sam se javiti s pohvalama. Ne kuham, majka me uspješno odgurava od štednjaka 😀 ali sam trenutno zaljubljena i sva u maštarijama o samostalnom životu u kojem kuhanje igra vrlo veliku ulogu, pa mi je ova stranica legla savršeno. Recepti su jednostavni, savjeti vječni, a sve opušteno pisano. Svaka pohvala, i samo tako hrabro dalje. 🙂

  2. wrote on kolovoz 1st, 2010 at 3:13 pm

    Sandra

    Draga Jelena,
    veliko hvala na pohvalama. Drago mi je da ste se pronašli na ovim stranicama i nadam se da sam Vam bar malo pomogla 😉 Jer to mi je i bila misao vodilja kada sam počinjala pisati na ovom blogu – pomoći pokojim savjetom ‘friškim’ kućanicama i onima koje se to tek spremaju postati, a onima ‘sa stažom u kuhinji’ možda dati poneku ideju za nešto novo.
    Ne tako davno sam i sama bila početnik u svemu tome i često su me zbunjivale one debele knjige kuharice koje su bile šture u opisima svojih jela a i često su mi namirnice za ta jela bile teško ili nikako nabavljive. Zato se trudim svojim receptima i tekstovima maksimalno pojednostaviti kuhanje i na taj način ga učiniti zanimljivim čak i onima koji ne vole kuhati 🙂
    Nadam se stoga da ćemo se češće viđati na ovim stranicama.
    Želim vam Jelena i nadalje puno sreće i ljubavi u životu jer to je najvažnije – sve ostalo, i kuhanje i održavanje kućanstva i odgoj djece, dođe samo po sebi 🙂
    Lijep pozdrav

  3. wrote on lipanj 15th, 2011 at 8:23 pm

    Eta

    Pozdrav
    ja sam se pronašla u ovom uvodu….do ove godine nisam nikad niti pomislila da cu ikad išta skuhati…al ljubav čini svoje….kao i buduća obitelj….a moja je želja da svom djetetu i mužu budem najbolja domaćica ikad….zato hvala na svim riječima ovdje..kao i svim savjetima i receptima….. izgubljenoj maloj kuharici negdje u meni ova stranica je od veeeelike pomoći
    HVALA 🙂

  4. wrote on lipanj 15th, 2011 at 10:31 pm

    admin

    aaaaa ne mogu ti reći draga Eta koliko mi je drago kad se u mojoj stranici i mojem načinu kuhanja pronađu takve osobe kao što si ti…kao što sam i sama bila u počecima samostalnog/bračnog života jer baš to sam htjela postići kada sam počinjala pisati blog – pomoći nekome bez puno filozofiranja.
    Svako dobro u životu ti želim, puno sreće u kuhanju i samo hrabro – kuhanje nije bauk 😉

  5. wrote on siječanj 18th, 2012 at 5:52 pm

    Ivan

    Pozdrav Jelena! 🙂
    ja sam kuhar, pocetnk, danas sam probao ovu musaku i mogu vam reci da je jednostavno za pripremit a imao sam i neki stari recept, malo ima razlike u pripremi al u svakom slucaju dobro mi je dosao vas recept.
    Lijep pozdrav 🙂

  6. wrote on siječanj 18th, 2012 at 10:58 pm

    admin

    Dragi Ivane, ne znam kojoj Jeleni se obraćate, pa ako su vas zbunili ovi komentari s imenima, i ako je pozdrav upućen meni (a ja se zovem Sandra 😉 ) uzvraćam pozdrave i želim vam još puno dobrih recepata i puno kulinarskih uspjeha. Uvijek me ponovo razveseli kada čujem da je netko uspio u nekom receptu uz moju pomoć.
    Još jednom, puno pozdrava i svako dobro vam želim.

    Sandra, autorica bloga ReciPeci 🙂

Komentiraj ...

Add a comment

Izbornik