Početna Kutak za mame i tate Priče o dojenju – Thelmina priča

Priče o dojenju – Thelmina priča

Evo jedne duhovite ali istinite priče moje vjerne čitateljice Thelme koja je trostruka majka troje prekrasne dječice o njezinim proživljenim iskustvima na porodu i tokom dojenja. Dakle, Thelma kaže slijedeće:

Ah, evo i mene o dojenju!! Ja sam, ovako, i stara i “mlada”mama. Troje djece, 17, 13 i 2,5 godina, tri priče o dojenju 😉
Svih troje rođeni carskim rezom, prvo u 39. tjednu trudnoće skupa samnom i sa suprugom proživilo i preživilo tešku prometnu nesreću. Posle sva tri poroda mlijeka sam imala za cjelo rodilište! 😀

  1. Sa prvim sam se djetetom trudila, mučila, stalno je bila na prsima, stalno je bila gladna, stalno je imala grčeve i za mjesec dana dobila na težini 35 dekagrama. Pedijatrica me bržebolje nagovorila na dohranu, nije mi objasnila da je dobro makar jedan obrok zadržati svoje mlijeko, nije mi nitko objasnio što su tehnike dojenja… i hvala Bogu, kad sam vidila da mala lipo spava na Bebelacu, tko je više mislio o svom mlijeku!!!
  2. Došlo drugo djete, opet mlika ko u priči, opet ne napreduje dobro, opet grčevi i ja, naravno, linijom manjeg otpora, bočicu u usta i mir Božji! 😉
  3. E, nakon 11 godina, starija, smirenija, posložila neke prioritete u svojoj glavi i uz otkriće moje prekrasne i bezgranićno požrtvovne susjede Dijane, otkrijem tehnike dojenja, u svakom trenutku nesigurnosti, bila noć ili dan, ja nazovem Dijanu koja je valjda pola Zadra educirala kako dojiti i istinski uživati u tome. Tada se kod mene dogodilo nešto drugo. Moja Ana Marija je postala straaašno pohlepna, kod mene na samu pomisao na nju nastajali bi gejziri mlijeka i to je postalo doslovno višekratno gušenje djeteta u mlijeku, gutanje ogromnih količina zraka i počeli se pojavljivati svi oni problemi kao sa prvo dvoje djece – straašni grčevi sve do stanja predileusa (pred zapletaj crijeva), povračanja u vodoskocima… Bila sam na sto čuda, svakakvim sam tehnikama dojenja pokušavala svojoj curici osigurati miran podoj ali jednostavno nije išlo… A mlijeekaaaa…… Bog dragi zna …E tu sam ja prelomila neke stvari – Dojiti ne mogu ali moje će dijete dobiti moje mlijeko!!! Počela sam se izdajati. To iziskuje jako puno vremena ali ja sam bila uporna. Ana Marija je bila samo na mom mlijeku 5 mjeseci a 2-3 obroka je dobivala do pune godine dana. Tada sam shvatila da sam tako mogla hraniti i dvoje starije djece ali da mi nitko nije znao objasniti. Moram naglasiti da sam povremeno radila kad je ona napunila 4 mjeseca a puno radno vrijeme sam se vratila sa 6 mjeseci. Samo iz tog razloga sam dohranu uvela sa 5 mjeseci jer sam se bojala da se ne dovedem u situaciju da moram na posao a da u jutro nemam izdojiti 3-4 obroka pa da svekrva nema dodatno rješenje za obrok dok me nema. Ja bi ustala u 5 ujutro, izdojila 3,4 obroka, i stvaarno sam toliko mogla, otuširala se, stavila hladne obloge na prsa i na posao, dobro se podložila da ne “poplivam” od mlijeka, kad dođem doma, tuširanje prsa vručom vodom i eto ga- spremna za izdajanje. Najvažnije mi je bilo da pošto-poto dobije moje mlijeko pa bilo to makar i samo jedan obrok dnevno. Bilo je važno da primi dnevno antitjela koja ima samo i isključivo u mom mlijeku a koja su joj najbolji stvaratelji imuniteta. Rekla bi naša Dijana: DOJENJEM DJETETU DAJEMO NAJVRIJEDNIJI MIRAZ NA SVIJETU!!! Moja Ana Marija je danas jedna zdrava, vesela, temperamentna curica od 2,5 godine, ide u jaslice i do sada je popila 1 dozu antibiotika (a možda ni to nije trebala!!)

Dakle, drage mlade mame, ako imate i samo 5 KAPI mlijeka, dajte ga svom djetetu, makar na žličicu jer njemu tu puno znači! “

Printaj ...

Komentiraj ...

Add a comment

Izbornik