Početna Kutak za mame i tate Nasilje među djecom

Nasilje među djecom

Piše: Mara Čović, pedagog

KAKO ZAŠTITITI DJECU KADA NISU UZ RODITELJE

O nasilju među djecom slušamo i gledamo na televiziji svaki dan. Nasilje među djecom je kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete, koje se ne može obraniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari…

Može biti izravno i neizravno. Izravno nasilništvo uključuje: ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje i zahtijevanje podređenosti, naguravanje, udaranje, čupanje. Neizravno je teže uočljivo, kao npr. namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara, ogovaranje djeteta, itd.

Najčešće se događa u školskim WC-ima, na hodnicima i u ostalim prostorima izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba. Može se događati i u razredu, pred drugom djecom, koja najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostatka suosjećanja.

Zašto se dijete počinje nasilno ponašati? – Ne postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje. Postoje osobine obitelji i djeteta koje utječu na razvoj nasilnog ponašanja, kao i osobine škola koje mogu poticati ili sprečavati pojavu i porast nasilja.

  • Obitelj – Za zdrav razvoj djeteta vrlo su važna iskustva u obitelji. Nedostatak pažnje i topline, svjedočenje nasilnom ponašanju kod kuće te nedovoljan nadzor i briga roditelja plodna su podloga za razvoj nasilničkog ponašanja djece. Svjedočenje agresivnom ponašanju obuhvaća fizičku i verbalnu agresiju roditelja prema djetetu ili fizičku i verbalnu agresiju među roditeljima. Vjerojatno je da će se dijete koristiti sličnim metodama i u kontaktu sa svojim vršnjacima.
  • Individualne osobine – Djeca koja su impulzivna, živahna, imaju višak energije, nemaju strpljenja, koja često pronalaze brza “rješenja” frustrirajućih situacija, ali i traumatizirana djeca podložnija su nasilničkom ponašanju. Okolina ih doživljava “zločestima” i može im pripisati zločesto ponašanje te se dijete počinje u skladu s tim i ponašati.
  • Škola – Školsko okruženje je također vrlo važno za pojavu nasilnog ponašanja. Nedostatak bliskosti, osjećaja prihvaćenosti svih učenika te međusobnog poštovanja između nastavnika i učenika i obrnuto, dovode do nasilničkog ponašanja u školi. Nereagiranje nastavnika i stručnih suradnika na agresivna ponašanja učenika i loš nadzor samo olakšavaju nasilnim učenicima da budu agresivni i zastrašuju druge učenike.

Tko su nasilnici?

Nasilnik je onaj koji ima problem. Mnogo je nasilnika koje zlostavljaju drugi nasilnici. Osjećaju se bespomoćnima pa zato traže načine kako da se osjećaju snažni u školi ili na ulici. Često je nasilnik ljubomoran na ostale klince te uzima “na pik” one koji su pametniji, ili one koji se moderno odijevaju, ili pak one koji imaju više novca. Nasilnici obično ne vole sami sebe i zato svoje frustracije iskaljuju na nekomu drugom. Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, disleksije, zbog roditelja, ljubomore…

Što može i treba učiniti dijete, žrtva nasilnika?

  1. Izgledaj mirno i samosvjesno čak i ako nisi takav! Možeš vježbati kod kuće u zrcalu.
  2. Ako je moguće, ignoriraj nasilnika. Nasilnici žele reakciju, pa ako ne izgledaš uzrujano ili uplašeno, često će te ostaviti na miru.
  3. Otiđi! Samo zato jer je nasilnik započeo svađu, ne znači da moraš ostati.
  4. Izbjegavaj ostati sam. Nasilnici su kukavice. Ako si s prijateljima, najvjerojatnije će te ostaviti na miru.
  5. Ne izlaži se riziku povrede! Ako nasilnik odluči ukrasti tvoj novac ili tvoje stvari, pusti ga. Materijalne stvari mogu se nadomjestiti.

Roditelji, pružite djeci ljubav i pažnju

Svakom djetetu je potreban blizak odnos s roditeljima, pun ljubavi, kako bi se osjećalo sigurno i zaštićeno te razvilo osjećaj povjerenja. Bez čvrstog oslonca na odraslu osobu dijete može postati agresivno, tjeskobno i nesigurno. Ako vam se roditeljska uloga čini preteškom i stresnom, razgovarajte o tome s pedagogom ili drugim stručnjakom u školi. Budite strpljivi! Pogledajte situaciju kroz djetetove oči. Dajte sve od sebe da na djetetovo ponašanje ne reagirate na neprijateljski način.

Budite prisutni u djetetovu životu. Djeca ovise o roditeljskoj potpori, zaštiti i ohrabrenju kada uče razmišljati svojom glavom. Bez pravilnog nadzora, djeca ne dobiju potrebnu sigurnost.

VAŽNO!

  • Budite sigurni gdje su vam djeca u svakom trenutku i tko su prijatelji s kojima se druže. Kad ne možete biti s djecom, povjerite ih nekome kome vjerujete.
  • Ohrabrite školsku djecu za sudjelovanje u školskim aktivnostima kao što su dodatna nastava, sportske aktivnosti i rekreacijske grupe. Uključite ih u programe crkve te raznih udruga i društava u zajednici.
  • Pratite djecu na aktivnosti i uočite kako se slažu s drugom djecom. Naučite dijete kako da reagira na tuđe uvrede, prijetnje ili udarce. Objasnite djeci kako takvo ponašanje nije prihvatljivo te ih ohrabrite da se ne druže s djecom koja se ponašaju na takav način.

Djeca i mladi ne mogu sami rješavati ovaj problem, odgovorni su odrasli! Zaustavljanje nasilništva je odgovornost svih nas. I na kraju, predlažem da pri svemu što radimo u odgoju imamo na umu čudesni kineski bambus. Kad posadite sjeme te neobične biljke, ništa se, ama baš ništa osim tankog izdanka ne vidi cijele četiri godine. Za to se vrijeme rast odvija ispod tla, u velikom vlaknastom korijenju što se širi i prodire duboko u zemlju. Ali, pete godine kineski bambus naraste 32 metra. Mnogo je toga u odgoju slično kineskom bambusu. Radite, ulažete vrijeme i trud i činite sve što znate i možete, ali ponekad tjednima, mjesecima pa i godinama ne vidite nikakve rezultate. No, budete li strpljivi, nastavite li raditi, doći će i ona “peta godina” i zapanjiti vas rastom i promjenama.

Printaj ...

Komentiraj ...

Add a comment

Izbornik