Svi oni koji me barem malo poznaju, znaju da sam veliki zaljubljenik u domaća srijemsko/slavonska jela i kuhinju ovog podneblja uopće. Ne čudi to niti malo, jer korjeni su mi u ovoj srijemskoj zemlji i teško se čovjek makne od toga. Odeš, probaš, doživiš svašta, ali se uvijek vratiš svome i jedino se tu osjećaš kao doma. I sada kada sam ponovo tu, koristim baš svaku priliku disati ovaj srijemski zrak punim plućima, i kroz svakodnevicu s djecom obilazeći stare vučedolske kutke, samo nama znane, ali i kroz kuhanje nekih jela koje nam je samo naša baka znala kuhati ili pak kroz razgovore s ljudima koji osjećaju pripadnost nečemu svome i tradiciji na isti način kao i ja sama. Tako me je put neki dan odveo do Iloka, do hotela Dunav u kojemu se uz svesrdnu podršku Turističke zajednice grada Iloka održala kulturna gastromanifestacija “Muzej u loncu – Baš se nekad dobro jelo“, uz prezentaciju i degustaciju zaboravljenih jela Požege i Požeštine i vina domaćih Iločkih vinara. Ako vas naziv zbunjuje odmah ću razjasniti o čemu se radi: Muzej u loncu je projekt muzeja grada Požege u sklopu kojega je kustosica ali i velika zaljubljenica u tradiciju Maja Žebčević Matić uz podršku svojih suradnika odlučila oživjeti tradiciju i jela svojega kraja u početku samo kroz predivan blog Muzej u loncu da bi sama ideja kasnije izrasla u nešto puno više i razvila se u eno-gastro projekt i izložbu kojom se želi dočarati i posvjestiti da prehrana nije samo pripremljeno i pojedeno jelo, ono je filozofija i navika, običaj i ponašanje, naprosto stil života koji je ovisio o socijalnom momentu, tradiciji, utjecajima doseljenika, modi i povijesnim trenucima.
Pa recite mi molim vas, kako se i ja sama ne bih prepoznala u cijeloj ovoj priči??? Kako ne osjetiti ovu priču kao dio sebe pored svih mojih noklica, šmarni, ampren juhi, šufnudli i sličnih recepata moje bake pomalo zaboravljenih naziva kojima sam vas povremeno znala bombardirati i šokirati?! 😉 Kada sam čula da ova izložba dolazi u Ilok koji mi je na samo pola sata vožnje od doma, znala sam da tamo moram biti. I znala sam da će biti nezaboravno iskustvo. I bilo je! Uz odličnu i zanimljivu priču kustosice o zaboravljenim jelima naših baka, o običajima i tradiciji, uz zanimljive izložbene panoe na kojima se moglo pročitati tako puno dobrih recepata koji ne samo da su i danas izvedivi nego su to jela odličnog teka i okusa, naravno da smo sva ta jela mogli i probati. Našle su se tu: popara, cicvara, trganci sa sirom i čvarcima, kipflkoch, vajnsupa, radecki riža, požeški ćevap, pašteta od šunke, bazlamača…sve skupa se idealno povezalo sa čašom, dvije (no dobro, možda i tri 😀 ) odličnog vina kojih u Iloku doista ne nedostaje i jedino što vam mogu reći nakon svega ovoga, da se pripremite, jer očekuje vas ovdje još puno zaboravljenih recepata i podsjetnika na to da tradiciju treba čuvati i prenositi sve dalje i dalje…
Evo kako je to izgledalo zabilježeno mobitelom (naravno da smo se žurili i nismo uzeli fotoaparat 😉 ):
Prikaži komentare (0)