Početna Recepti Iz smočnice Kiseljenje kupusa

Kiseljenje kupusa

Kiseli kupus je ona vrsta namirnica koju ili volite ili mrzite. Bar ga ja tako doživljam. Jer, sjećam se svog djetinjstva kada mi je kiseli kupus bio jedna od mrskijih namirnica koju sam poznavala. Bilo mi je mrsko sve oko njega: i to što onako smrdi kada se izvadi iz posude, i to što mi taj kiseli okus nikad nije pasao a sarmu sam uvijek doživljavala kao nužno zlo. No, u tijeku moje prve trudnoće odjednom sam spoznala svu raskoš kiselog kupusa – jela sam ga (no dobro, kao i sve ostalo u tom periodu 😉 ) u toliko velikim količinama da mi je znalo biti zlo, jela sam ga čak umjesto čipsa ispred televizora i bilo mi je baš fino. Od tada pa do danas ta moja ljubav prema kiselom kupusu još uvijek traje i kada sam neki dan došla kod bake i vidjela da režu kupus za kiseljenje baš sam se razveselila. Moram priznati da niti jedan kupovni kiseli kupus nije tako fini kao to domaće kiselo zelje koji pripremaju roditelji mog supruga i unaprijed se veselim finim sarmama koje ću spremati ove zime s kiselim kupusom.

Vjerovatno ste i vi čuli one famozne priče o gaženju kupusa za kiseljenje, i ‘da kupus koji se ne gazi nogama ne može biti dobar’. Meni taj proces nikad nije bio jasan, to gaženje kupusa nogama. Čak sam kao mala mislila da kiseli kupus tako jako smrdi baš zato što se gazi nogama, a noge su zna se, onaj smrdljivi dio tijela i nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi to rade. Uzalud je moja majka mene uvjeravala da se kupus gazi besprijekorno čistim nogama i da to nema utjecaja na taj smrad koji nastaje isključivo očitom fermentacijom kupusa tokom kiseljenja i da to nema veze s nogama, ali nije me mogla razuvjeriti. Svaki put kad bih nanjušila kiseli kupus u kuhinji, meni je bilo muka. No, u to sam doba bila premala da bi me uopće zanimalo zašto se kupus gazi. I nisam to znala sve dok mi baka ovdje u Čakovcu nije objasnila. A gazi se zato što jedino u nogama imamo dovoljno snage natiskati kupus u bačvi dovoljno jako da pusti svoj sok u kojem se onda kiseli. I to je sve! Ehh, ne vjerujem da bi mi ta spoznaja pomogla u mojoj djetinjoj glavi posložiti kockice oko kupusa, ali nema veze 😉

Danas kiseli kupus baš volim jesti, pokušavam i svoju djecu privoliti na njega (iako nisu baš oduševljeni svi) jer kiseli je kupus izuzetno zdrava namirnica, puna vitamina C koji je u zimskom periodu i te kakao dobro došao organizmu. Naučila sam i to da kiseli kupus, ako se prije konzumacije opere u hladnoj vodi, izgubi onaj intenzivni miris i na taj način se može regulirati njegova kiselost. Uf, jedva čekam da se ovaj bakin kupus ukiseli da ga počnem kuhati :)

No, kako je ovo post o kiseljenju kupusa, evo da napišem nešto i o tome. Ovo je način kiseljenja kako to rade roditelji mog supruga, naši baka i deda, i provjereno je dobar, jer na taj način pripremaju kiseli kupus godinama.

  • Dakle, kupus se prvo nareže (možete ga i naribati na ribež ako vam je draže i ako imate oštar ribež).
  • Ako se radi o većoj količini kupusa (a obično je tako) bolje je prvo sa kupus narezati u jednu veliku posudu, a onda priouniti na slaganje u bačvu.
  • Slagati u bačvu za kiseljenje sloj kupusa (oko 10-20 cm debljine), posložiti nekoliko listova lovorovog lista (3-4 lista je dovoljno između svakog reda), posipati crnim paprom u zrnu (6-7 zrna), opet rasporediti sloj kupusa i tada rukama sve dobro natiskati.
  • Tiskati treba što jače možete kako bi što više kupusa stalo u bačvu i kako bi po mogućnosti pustio bar malo svog soka.
  • Slagati tako redove sve dok se ne potroši sav kupus.
  • Kada ste gotovi sa slaganjem treba ga zaliti toplom tekućinom koju ste prije pripremili na slijedeći način:
  • 10 l vode i 35 dag soli zagrijati do otprilike 40℃ dok se sva sol ne otopi.
  • Sav kupus mora biti prekriven vodom.
  • Obložiti ga najlonom koji se može nabaviti u trgovinama baš u tu svrhu, opteretiti nekim težim predmetom. Uliti preko najlona za kiseljenje vodu do vrha bačve kako bi se hermetički zatvorilo i kako se ne bi razlijegao smrad od kiseljenja.
  • Držati bačvu s kupusuom bez micanja na sobnoj temperaturi 3 tjedna. To mirovanje je potrebno stoga da se ne prekine započeto vrenje jer tada niti kupus neće biti dobar.
  • Nakon ta 3 tjedna, bačva se može premjestiti u podrum ili na neko hladnije mjesto gdje vam neće smetati.

I to je t! Uživajte u kiselom kupusu što duže, jer je zdrav i jer se od njega mogu napraviti baš fina jela.

 

Komentari

  1. 16. listopada 2010.

    azzaman77

    hvala mnogo na receptu, ali imam jedno pitanje.. što ako se kupus ipak odmah ostavi u podrum? mislim ako da se ne drži u kući, ipak je naša baćva velika i nema baš mjesta za nju u kući, a i teška je da bi se nosila sim tam tek tako.. zapravo je stavimo odmah u podrum sa kupusom i na mjestu napunimo vodom jer je teška za prenositi..
    LP,, azzaman77..

  2. 16. listopada 2010.

    Sandra

    Ako se bačva sa kupusom odmah stavi u podrum neće se dogoditi ništa osim što će proces kiseljenja biti duži jer će mu u hladnijim uvjetima trebati duže vrijeme da fermentira. Ako vam je podrum jako hladan pokušajte bačvu u početku što više obložiti nečim (starim dekama npr.) kako bi što manje bila u doticaju sa hladnim zrakom.
    Ovaj proces kiseljenja kupusa koji sam opisala u postu je način na koji kupus kisele moji svekar i svekrva. No, moji su roditelji nekad u Vukovaru kupus sa bačvom ostavljali u šupi (nismo imali podrum) i sjećam se da se taj kupus kiselio i kiselio 😉
    Vjerujte, ovako je puno brže :)

    Nadam se da sam pomogla.
    Lijep pozdrav

  3. 18. listopada 2010.

    gazda joza

    između svega stavite 1 – 2 hrena i glavice kupusa koje će biti za sarmu. Ugodan tek.

  4. 31. listopada 2013.

    mira

    Za koliko kg kupusa je ovaj preljev od vode?I još da priupitam nailon ide na kupus i vode a preko nailjona ide teret?

  5. 31. listopada 2013.

    mira

    Koju sortu(vrstu) kupusa koristite za kiseljenje?

Add a comment


5 × 3 =