Domaći kruh

Dugo već slušam nekolicinu svojih prijateljica kako su počele doma peći kruh u nekim super turbo fenomenalnim pekačima kruha u kojima ne moraš ništa, niti mijesiti niti znati – navodno sve piše na uputama 😉 A one koje ga nemaju naveliko se raspituju s namjerom da se domognu tog famoznog strojčića. Imala sam priliku i u nekoliko navrata probati taj kruh ‘iz aparata’ i doista je bio ukusan i fin. Toliko fini da sam mojima doma morala obećati kako ću i sama početi peći kruh. I tako, uz malo dobre volje i podršku moja tri para znatiželjnih svjetlucavih okica, ispekla sam svoj prvi pravi domaći kruh! I to bez aparata za kruh! I znate što? Bio je odličan 😀 Tako da, s obzirom da su moji skužili da znam i kruh napraviti, gotova sam. Od sad ću ga morati peći češće.

A ustvari, ne znam uopće zašto mi do sada nije palo na pamet napraviti svoj kruh. Vjerovatno zbog sveprisutnih  raznoraznih pekarnica koje rade skoro pa 24 sata i uvijek imaju friško toplo  pecivo na raspolaganju. A doista nema ništa lakše nego napraviti domaći kruh. Najbolje od svega, kombinacija je bezbroj – može biti pšenični, kukuruzni, raženi, integralni, sa sjemenkama, sa lukom, sa vlascem, sa maslinama…ma sa čime god poželite! Treba ga samo dobro umijesiti i to je to 😉 Vjerujte, nema ljepšeg mirisa od mirisa pečenog kruha koji se razliježe kuhinjom i traje u njoj još i sutradan podsjećajući kako je obrok od dan prije bio ukusan i kako se maslac na toplom kruhu baš onako lijepo topio dajući u spoju sa tekućim medom i hruskavom koricom fantaziju okusa! Uz šalicu mlijeka za mene ne postoji ukusniji doručak a sličnog su mišljenja i moji ukućani.

Ne mogu ne spomenuti koliko sam ponosna bila sama na sebe što mi je kruh uspio i što su ga doista svi s guštom jeli. Mislim, kuham za svoju obitelj svaki dan, hranim ih svaki dan,koji put su manje koji put više oduševljeni ponuđenim, no ima nešto magično u dijeljenju kruha obitelji za stolom. Baš onako, praiskonski neki nagon da majka bude hraniteljica obitelji u doslovnom smislu riječi, baš onako kako su to nekad radile naše bake u ono vrijeme kada je kruh bio na cijeni i kada se cijenila svaka njegova kriška. Moja je baka uvijek znala reći :”Ma sve je dobro samo dok kruha ima“. Istina je to kojoj smo posvjedočili i u Vukovaru za vrijeme rata u podrumu kada smo doslovce skupljali svaku mrvicu kruha i jeli ju kao da je nešto najvrijednije što postoji. Kruh je definitivno namirnica koja je danas nepravedno postala pomalo zaboravljena i ravnopravna svim ostalim vrstama jela. A to je nepravda za kruh! Jer kruh je glavni, kruh je osnova i dok ima kruha sigurno nećemo biti gladni 😉

No dobro, evo i recepta za kruh 🙂

Potrebno:

• 1 kg glatkog brašna
• 2 vrećice suhog kvasca
• 1 žlica soli
• 1 žlica šećera
• 6 dl tople vode
• 1,5 dl ulja

Priprema:

1. Izmiješati u većoj posudi 90 dag brašna, sol, šećer i kvasac pa postepeno uz miješanje rukom dodavati ulje i vodu.
2. Mijesiti rukom dok tijesto ne postane glatko i kompaktno, posipavati preostalim brašnom kako se ne bi lijepilo.
3. Premjestiti tijesto na radnu plohu i još ga jednom energično izmijesiti. Kruh bi tebao biti dobar kada primjetite u njemu mjehuriće.
4. Oblikovati kuglu, pokriti krpom i pustiti na toplom da se diže oko 45 min.
5. Zarezati površinu kruha oštrim nožem i peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 200℃ oko 40-45 min.
6. Pečeni kruh izvaditi iz pećnice, pokrti ga suhom kuhinjskom krpom i pustiti da se malo prohladi prije rezanja.

Domaći pečeni kruh je najbolji dok je još vruć, stoga čuvajte prste i jezik i uživajte u svom toplom mirisnom kruhu.

Dobar tek!

Recept u slikama:

Print